Očekivano i rutinski odradila je reprezentacija Bosne i Hercegovine prvu utakmicu nakon Svjetskog prvenstva. Lihtenštajn je pao lako, 3-0 je bilo do 25 minute, ostatak su Zmajevi na lošem tušanjskom terenu odradili s pola snage, što je i potpuno razumljivo obzirom na činjenicu da je sezona tek počela, a da nas očekuje i dvoboj s Kipranima 9. septembra u Zenici.
Logično, nije nam ova utakmica ponudila ništa novo, a teško da je i selektor Safet Sušić bliže rješenju pojedinih dilema, no teško da je sudara s Lihtenštajnom neko i očekivao bilo šta osim popravljanja samopouzdanja nakon povratka sa Svjetskog prvenstva. Ipak, pokušali smo izdvojiti pet stvari o kojima vrijedi raspravljati i koji su obilježili i ovu utakmicu reprezentacije.
Pjanić uživa u novoj ulozi
Potenciralo se to dugo, pričalo o tome kroz kvalifikacije i u najavama za Svjetsko prvenstvo - Miralem Pjanić najbolje se snalazi u ulozi centralnog veznjaka, igrača koji diktira tempo i organizuje igru. Nakon što je Zvjezdan Misimović rekao zbogom reprezentaciji, Pjaniću se nije oslobodila samo desetka na dresu, nego i najodgovornija pozicija na terenu. Smjestio se Pjanić iza dva napadača, potpuno preuzeo odgovornost i kontrolu i pokazao da će biti mnogo korisniji i opasniji nego li je to bio slučaj ranije. Miralem Pjanić je najkvalitetniji i najkompletniji veznjak kojeg Bosna i Hercegovina ima u ovom trenutku i on će biti taj od kojeg će ovisiti naša igra.
Sušić se vratio dijamantu i dvojici napadača
Safet Sušić se u dvoboju s Lihtenštajnom ponovo vratio svom provjerenom sistemu s dva napadača. Džeko i Ibišević u paru su još u prošlim kvalifikacijama pokazali da gaze uslovno rečeno slabije protivnike i da reprezentacije u rangu Lihtenštajna nemaju odgovor na to. Naravno, ovakav potez automatski znači igrača manje u veznom redu, gdje je Pape kako smo već rekli glavnu ulogu dao Pjaniću, dok su za njega trebali raditi Prcić desno, Medunjanin lijevo i Bešić kao zadnji vezni. Djelovalo je to sasvim solidno, ali činjenica je i da protivnik nije pravi i da ne može dati odgovor na pitanje da li je ovo idealno rješenje. Prcić i Medunjanin stizali su praviti liniju od tri igrača ispred odbrane, ali nerijetko je to bilo presporo i ostavljalo ogroman prostor protivniku koji nije znao iskoristiti. Rupa koja je nastajala u sredini terena pri tranziciji iz napada u odbranu mogla bi biti pogubna u duelima sa bržim, pokretljivim i kvalitetnijim protivnicima, no ostaje pitanje da li je ovo idealan sastav za Sušića (Lulić, Hajrović?) i da li će uopće ovako istrčati protiv, recimo, Belgijanaca.
Pape ostao dosljedan – nedosljednosti
Safet Sušić ima mali izbor igrača, i to je činjenica. Isto tako je činjenica i da Pape na svom spisku gomila igrače sličnog profila, pa improvizacije na koje je prisiljen djeluju još neobičnije. Sušić je ustvari u četvrtak ostao dosljedan sebi i svojoj nedosljednosti – iako je sedmicama ponavlja kako igrači koji ne igraju ne mogu biti dijelom reprezentacije, a Zukanovića nije pozvao jer «sezona nije počela», u startnih jedanaest krenuo je Ognjen Vranješ bez kluba, te Mensur Mujdža i Sejad Salihović bez prvenstvene minute. Bešić je u Premiershipu dobio jednu minutu. Naravno, nije to nikakvo iznenađenje, nije ni moguće zamisliti sastav bez Salihovića kad nema povrijeđenog Kolašinca, odnosno Bešića koji se dokazao kao zadnji vezni. Jasno je i malom djetetu da selekcija koja ima 12-13 dobrih igrača nije u poziciji da se odriče ikoga. Međutim, zašto bi Zukanović bio jedina žrtva «neigranja», pogotovo ako se zna da nam nasušno fali defanzivaca, pogotovo sposobnih pokrpiti lijevi bok? Pravila moraju biti ista za sve.
Motiva ne nedostaje
Naslušali smo se priča o lošoj atmosferi u reprezentaciji u posljednjih godinu dana, ali ako su i istinite, one se ne odražavaju kao ranije, na terenu. I ova utakmica je pokazala da su Zmajevi apsolutno predani i maksimalno motivisani. Historija nas je naučila da smo u prijateljskim utakmicama obično pod ručnom, ovdje su prvih pola sata odrađeni u maniru kvalifikacijskih utakmica, za više nije bilo potrebe. Naravno, ne smije to stvoriti kontraefekat, uljuljati nas i uvjeriti da će protiv Kipra biti lako. Pokazao je Lihtenštajn i neke stvari koje ne funkcionišu, koje se moraju ispraviti, a i sam Sušić priznao je da drugo poluvrijeme izgledalo loše. Dakle, pristup je bio solidan, ali tek sada nas čeka ozbiljan posao i želimo li protiv Kipra biti pravi, moramo ubaciti u brzinu više.
Historija je napisana
Vrijedi reći – bio je ovo veliki dan za Vedada Ibiševića. Veliki igrač i još veći čovjek uvijek je nekako u sjeni, ali on ne prestaje redati rekorde. Zabio je najvažniji gol u historiji naše zemlje (Kaunas), prvi na SP (Rio de Janeiro), danas je s dva prestigao legendarnog Elvira Bolića i postao treći strijelac svih vremena. Uz to, njegov gol je potukao prijašnji rekord Zlatana Bajramovića, koji je u Briselu poentirao nakon pedeset sekundi; Vedad je bio dvije sekunde brži. Njegov partner u napadu Edin Džeko obilježio je preuzimanje kapitenske trake lijepim – majstorskim – golom, a za reprezentaciju su debitovali Sanjin Prcić, Jasmin Fejzić (napokon!), Goran Zakarić i Gojko Cimirot. Za prijateljsku protiv Lihtenštajna po pljusku i lošem terenu – nije loše.
sport.ba @sport.ba
