Gomila drugorazrednih trenerskih imena i još veća hrpa trećerazrednih, uz to lažnih i umjetno napuhanih, "senzacionalnih" i "ekskluzivnih" informacija iz, a kakvih bi drugo, provjerenih izvora - to je za sada sve što smo dobili od priče zvane novi selektor fudbalsko-nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Jasno, navijači imaju svoje favorite, imaće ih - itekako će ih imati - i ljudi u Savezu, a na takve nisu imuni ni novinari. Svako gura svoje, traži na ovaj ili onaj način sebe, a nažalost malo ko bira sredstva. Logično, još manje je onih koji ozbiljno analiziraju situaciju, čak ni tamo gdje bi moralo biti, među onima koji odlučuju.
Teško je napisati nešto, a ne upetljati se u tu mrežu, ali pokušajmo za trenutak ignorisati pitanje kako će se zvati budući selektor i fokusirati na ono šta ga čeka i šta bi nama - kao navijačima - trebao ponuditi u planu i programu za 2015. godinu.
Prije svega, znamo šta nam ne treba. Ne treba nam alibi trener, koji će činjenicu da u kvalifikacije ulazi s dva boda iz četiri utakmice iskoristiti da se u startu amnestira od odgovornosti i da Safeta Sušića i ono što nam je on ostavio koristi kao izgovor za vlastiti loš posao. Da, situacija je loša, ali nama treba trener koji će izaći pred javnost i prvu rečenicu izgovoriti jasno i glasno.
"Mi trebamo i mi hoćemo pobjediti u narednih šest utakmica i kvalifikovati se za Evropsko prvenstvo u Francuskoj".
Naravno, to nikone može garantovati, ali nama je u ovom trenutku najvažniji pozitivan pristup. Safet Sušić (i oni koji su mu produžili mandat!) u amanet su novom selektoru ostavili neorganizovanu, haotičnu i prije svega psihološki uzdrmanu ekipu. To znači da će prvi i najvažniji zadatak biti vratiti atmosferu koju smo imali u prošlim kvalifikacijama, osjećaj zajedništva i važnosti.
Iako zvuči nemoguće, u posljednjih osam utakmica - tri na Svjetskom prvenstvu i pet nakon njega - Zmajevi su izgubili jedno od najjačih oružja iz prošlog ciklus. To je, jasno, pobjednički mentalitet. I pored činjenice da je izbor budućeg selektora jednako limitiran kao i onaj prošlog i onog prije njega, našoj selekciji ne nedostaje kvaliteta, ne ako na vagu stavimo ono što posjeduje Bosna i Hercegovina i ono što posjeduju njeni glavni konkurenti za drugo mjesto u ovim kvalifikacijama.
Svakako će nam trebati i selektor koji je radnik. Sušić je razočarao svojim pristupom kada je u pitanju skautiranje igrača; unaprijed osuditi kvalitet jednog fudbalera samo zato što igra u Poljskoj ili Češkoj koje selektor ne rangira visoko je ništa drugo nego glupost. Nama treba selektor kojemu neće biti teško sjesti na avion i zaputiti se i na Sjeverni pol ako tamo postoji neki Bosanac koji udara loptu i moguće da ima kvalitet da pomogne reprezentaciji. Naravno, to ne znači da je gomila igrača koji su nabrajani u posljednje vrijeme kao Papetove greške već sada osiguralo poziv. Naprotiv, još gluplji bi potez bio zvati igrače jer to tako žele navijači ili novinari - budući selektor mora, zajedno sa svojim saradnicima ili skautima, pogledati i analizirati svakog kandidata i odlučiti da li i kako može pomoći reprezentaciji.
Isto vrijedi i za protivnike. Vremena kada je samo trebalo naoštriti olovku da upišete tri boda protiv ekipa poput Kipra ili Velsa su prošla. Budući selektor ima tri mjeseca da detaljno prouči i najmanje sitnice vezane za Kipar, Vels, Izrael i Belgiju. Ostavio je Pape valjda kasete s utakmicama protiv istih tih protivnika, koje krasi zajednička fusnota - kako ne treba igrati. Budući će morati pronaći način da to izgleda mnogo bolje i na kraju krajeva donese puni plijen.
Mnogo će se narednih dana pričati o patriotizmu, igračkim karijerama, napucavati biografije, dodavati i oduzimati, ali većina toga u praksi nema apsolutno nikakvo značenje kada je u pitanju naredni selektor. Ono što on mora imati jeste prije svega ogromno znanje, autoritet i jasnu ideju kako da popravi atmosferu i kako da nas vrati na pobjedničke staze, te na kraju odvede na Evropsko prvenstvo.
sport.ba @sport.ba
