Kako Nogometni savez BiH sistematski uništava bh. fudbal

Oči fudbalske Evrope u četvrtak i petak bile su uprte u kuglice koje su odlučivale raspored grupa dva elitna klupska kontinentalna takmičenja, Lige prvaka i Europa Lige. Predstavnici 29 nacionalnih federacija, od 54 koliko ih ima u Evropi (ako hoćete u brojkama, gotovo 54% članica UEFA-e) preračunavali se, brojali novac od zarade, TV prava, planirali putovanja i pune stadione. Nama doduše to ništa ne znači. Predstavnici Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine, našeg Saveza, u isto vrijeme oči su uprli - ako već ne bulje u vlastite optužnice i broje novac za advokate - u novi skandal, u kojem jedan fudbalski anonimus optužuje druge fudbalske anonimuse za malverzacije. [anter] N/FSBiH nije uradio ama baš ništa Devetnaest godina je prošlo od kada je rat završen, petnaest od kako se fudbal igra na čitavom prostoru BiH i od kada naši klubovi sudjeluju u Evropi. Šta je u međuvremenu Nogometni savez napravio da se poboljša kvalitet takmičenja, uslovi, infrastruktura? Da se privuku klinci u fudbalske klubove, da se vrati publika na tribine? Ništa, apsolutno ništa! [/anter] Nije to ništa novo. Jedino što se s vremena na vrijeme promjeni jesu imena tridesetak ljudi koji vedre i oblače u domaćem fudbalu kroz kantonalne, entiteske i državne saveze. Takve ne smeta što su lajtmotiv nastupa bosansko-hercegovačkih klubova u Evropi protivničke golijade, velika iznenađenja i završetak sezone prije nego se živa na termometru spusti ispod tridesetog podioka. Ne smeta ih ni što su nam stadioni oronule livade, ni što im je jedino rješenje u borbi protiv huliganizma zabrana gostovanja a protiv nacionalizma se i ne bore. Ne smeta takvima ni što omladinski fudbal diše na škrge i što se prema njemu ponašaju kao prema nužnom zlu, niti to što masovni ili školski fudbal gotovo da i ne postoje, a što ženske ili malonogometne selekcije i lige imaju jer moraju. Ne smeta takvima ni što je Premijer liga preglomazna, užasno spora, van svih modernih fudbalskih tokova, sa katastrofalno lošim suđenjem i što je već godinama ismijavaju. [egida] Gdje je budućnost bosansko-hercegovačkog fudbala? Savez koji se bavi isključivo A reprezentacijom očito se oslanja na činjenicu da će nam drugi stvarati igrače za tu istu reprezentaciju, a da ćemo mi to koristiti [/egida] Za sve to naši vrli fudbalski ilitiga nogometni radnici imaju alibi. A reprezentacija Bosne i Hercegovine. I nije da se trude u Nogometnom savezu sakriti činjenicu da ih interesuje samo to. Dovoljan je i primjer već spomenutog skandala, na kojeg je NSBiH reagovao saopštenjem. Pored uobičajenih floskula, iz Ferhadije su poručili kako su "aktivnosti NS/FS BiH trenutno fokusirane na pripreme za novi kvalifikacioni ciklus „A“ reprezentacije i sve je podređeno ostvarivanju cilja – učešća na Evropskom prvenstvu u Francuskoj 2016. godine. NS/FS BIH ne želi dozvoliti da se naruši atmosfera koja je neophodna našem državnom timu na početku novih kvalifikacija". Dakle, ljudima u Savezu ništa ne smije poremetiti fokus na jedinu važnu stvar - plasman na jedno fudbalsko takmičenje. Ni takve sitnice kao što su optužbe za pronevjeru, organizacija fudbala u zemlji, pobošljanje infrastrukture ili, pogotovo ne to, glupost kakva je domaće klupsko takmičenje. U istom saopštenju iz NSBiH i lažu. Vele da je najveći uspjeh bh. fudbala, a valjda misle na plasman na Svjetsko prvenstvo, "rezultat organizovanog rada i maksimalne posvećenosti", a ne "plod slučajnosti". A ustvari je sve samo ne rezultat rada ljudi u Savezu. Barem ne našem savezu. Jer od jedanaest igrača koji su istrčali na teren Maracane da bi se se suprotstavilo Argentini u našem debiju na velikim takmičenjima, njih deset je fudbalski edukovano VAN Bosne i Hercegovine. A jedanaesti je zemlju napustio sa osamnaest, označen kao potpuni promašaj i kloc. Teško da je neko zaboravio, ali podsjećanja radi, iz bh. Premijer lige - dakle lige koju organizuje i kojom upravlja NSBiH - na Svjetskom prvenstvu nije nastupio niti jedan igrač. Među 23 imena bilo je ono Asmira Avdukića, trećeg golmana. Ako ćemo u krajnost, samo su šestorica bh. reprezentativaca u svojoj karijeri upisala minute u domaćem takmičenju, onom koje je "rezultat organizovanog rada i maksimalne posvećenosti" ljudi u NSBiH. Devetnaest godina je prošlo od kada je rat završen, petnaest od kako se fudbal igra na čitavom prostoru BiH i od kada naši klubovi sudjeluju u Evropi. Šta je u međuvremenu Nogometni savez napravio da se poboljša kvalitet takmičenja, uslovi, infrastruktura? Da se privuku klinci u fudbalske klubove, da se vrati publika na tribine? Ništa. Apsolutno ništa. Da, u međuvremenu su gosti počeli osvajati bodove, a sudije manje utjecati na konačne rezultate, no da li je to zaista nešto čime se treba hvaliti? Jer, što to nije bilo tako prije godinu ili dvije, nisu krivi Kurta i Murta, nego ljudi koji su rukovodili Savezom, organizovali ligu, formirali komisije, delegirali sudije, (ne)kažnjavali klubove,…I sitni bljeskovi, poput ovogodišnjeg u kojem je Sarajevo dohvatilo play-off i barem se u devedeset minuta nadigravalo s bundesligašem opet nisu plod sistemskog rada ljudi u Savezu, nego igra slučaja da je milijarder, na nagovor prijatelja, odlučio uložiti svoj novac u klub s Koševa. Jer to je jedino što radimo – čekamo da nam neko pokloni. Konkretan rezultat rada ljudi koji vedre i oblače u bh.fudbalu je jasno predstaviti kroz brojeve. O A reprezentaciji smo već rekli dovoljno – generacija koja je dohvatila SP je produkt drugih zemalja. Ostale reprezentacije? Brojki nema. Niko nije napravio ništa, niti jedan jedini plasman na završnice kontinentalnih prvenstava. Niko. Ni U21, ni U19, U17, U15, nisu uspjele ni djevojke, nisu ni momci koji se bave futsalom. Nula. Dakle, red, rad i dobar plan? Klubovi? Zanemarimo činjenicu da se u Bosni i Hercegovini igra fudbal koji bi u pedesetim godinama prošlog vijeka bio okarakterisan kao spor i demode. Zanemarimo i činjenicu da novije generacije ne pamte zadnji veliki transfer iz domaćeg prvenstva u ”lige petice”. Zatvorimo oči i na naše sudije koje nisu ni blizu velikih takmičenja, a oni kojima se UEFA smiluje i objesi im značku, kradu pivo po lokalnim barovima i sude namještene utakmice. Hajde da zaboravimo da je drugi rang takmičenja nacionalno podjeljen, da se o nižim ligama gotovo i ne vodi računa, a da u nacionalnom kupu neke ekipe igraju i kada ne trebaju, jer sistem nije dovoljno jasan. Fokusirajmo se na egzaktne podatke. Na primjer onaj da je u posljednjih šest godina, od kada je sistem takmičenja u Ligi prvaka promjenjen kako bi olakšao klubovima iz slabijih zemalja, bh. predstavnik ispao u prvom odigranom kolu. Šest godina, dvanaest utakmica, dvije pobjede, devet poraza. Dvije od dvanaest. Gol-razlika? 11:31. Prije šest godina sistem se promjenio i u Kupu UEFA, koji je postao Europa liga; tamo imamo tri predstavnika. Ne računajući prvo pretkolo, u kojem igraju fudbalski patuljci, naše ekipe odigrale su ukupno 52 (relativno) ozbiljne utakmice i pobjedile 12 puta, zabile tek 62 gola. Od kojih je trinaest Zrinjski zabio Tre Penneu iz San Marina. Pedeset i četiri saveza čine UEFA-u i imaju predstavnike u evro-kupovima, koji se bore za nastupe u grupnim fazama Lige prvaka i Europa lige. Trideset i osam zemalja (70%) je i imalo svoje predstavnike u jednom od ta dva takmičenja; trideset i jedna zemlja (57%) je imala svog prvaka u grupnoj fazi Lige prvaka. Među šesnaest zemalja koje nisu imali predstavnika u takmičenju po grupama, jedino je Bosna i Hercegovina sudjelovala na nekom velikom takmičenju u posljednjih dvadeset godina. Naša reprezentacija je službeno 8. u Evropi - najbliža zemlja koja nije imala klub u grupnoj fazi je Armenija, 27. u Evropi. Tu su i Crnogorci, Islanđani, Albanci, ostale već znate, od Andore i San Marina do Gibraltara i Farskih ostrva. To je ”rezultat organizovanog rada i maksimalne posvećenosti" ljudi u NSBiH, ”ne plod slučajnosti”. Gdje je budućnost bosansko-hercegovačkog fudbala? Savez koji se bavi isključivo A reprezentacijom očito se oslanja na činjenicu da će nam drugi stvarati igrače za tu istu reprezentaciju, a da ćemo mi to koristiti. No, možemo li zaista računati na patriotizam generacija koje dolaze? Generacija koje će se rađati i odrastati u drugim zemljama i drugim kulturama? Poput Ibrahimovića, Seferovića, Tankovića ili Hrgote? Reprezentacija je danas jedina svjetla tačka, no ne dese li se korijenite promjene, i ona će doživjeti sudbinu klubova, jer će, kad-tad, biti osuđena na njihove produkte. Bosna i Hercegovina treba konkretan dugoročan plan za poboljašnje uslova, jačanje masovnog i omladinskog fudbala, te ozdravljenje klubova. Trebamo radikalne promjene u strukturi samog Saveza, borbu protiv onih koji zbog privatnih interesa spriječavaju napredak igre, i rekostrukciju ligaškog sistema u našoj zemlji. Trebamo da se ljudi koji su plaćeni za to konačno posvete poslu i organizovanom radu kojim se hvale. Kako sada stvari stoje, to je utopija.