Gledajući prvo poluvrijeme, već sam se ponadao globalnom zatopljenju. Pitao sam se - osjeća li se to miris proljeća, niču li to u Maksimiru “visibabe i jaglaci”. Pitali smo se - topi li se snijeg s jedne neugodne Dinamove tradicije? To je taj osjećaj, dobar osjećaj, rekao sam u sebi i ubrzo se pokajao. Umjesto proljeća, Čornomorec se pretvorio u - Černobil!
U drugom činu maksimirske predstave Dinamo i profesor Ivanković su pokazali pravo lice. Kukavički su se povukli u bunker, naivno se ponadavši da će sačuvati prednost od jednog gola. Dinamova igra se raspala, Ukrajinci su preuzeli stvar u svoje ruke, igrom je dirigirao Sito Riera, tajno oružje, koje je trener Čornomoreca ubacio u igru tek u drugom poluvremenu. Riera i Aleksij Antonov su uništili “modre”.
A sve je mirisalo na dobru nogometnu večer. Publika je bila dobro raspoložena, 12.522 glerdatelja je pljeskalo svakom potezu koji je mirisao na nogomet. Činilo se da je i Sammir inspiriran. Na žalost, bio je to privid, jedini raspoloženi Dinamov čovjek bio je Junior Fernandes. Kao i na gotovo svim utakmicama ove sezone. No, jedan Fernandes ne čini Dinamovo proljeće…
Sve se raspalo za samo tri minute. Riera, Antonov i Dja Djedje su “masakrirali” Dinamovu ambicioznost, opet su zakazali Dinamovi “tornjevi”. Kako drukčije objasniti činjenicu da su Ukrajinci oba gola zabili glavom. Nešto nije u redu sa stoperima, a ni s lijevim bekom. Ruben Lima nije ni sjena onog igrača iz Hajduka. Pivarić je zasad u frižideru.
Profesor Ivanković se “okuražio” u 86. minuti, kada je u vatru uveo Alena Halilovića. Zar se doista nadao da će sedamnaestogodišnjak za sedam minuta, koliko je proveo u igri, napraviti čudo? Ne znam bi li stvar uspio popraviti i Leo Messi.
Umorni smo od poraza. Umorni smo od obećanja. Umorni smo od vizija, a bogme smo umorni i od trenera, koji nemaju kuraže Ii čiji su nogometni rezoni u najmanju ruku čudni!
sport.ba @sport.ba
