FILMSKA PRIČA! Do četvrte godine NIJE HODAO, a onda se desilo ČUDO: "Majka je PLAKALA, mislila je da je GOTOVO"

Emanuel Adebajor jedan je od najboljih napadača koji su došli sa afričkog kontinenta.

Momak rođen u Togou ostavio je dubok trag u evropskom fudbalu, a najbolje partije pružao je za Arsenal, Monako i Totenhem. Nastupao je i za Mančester siti i Real iz Madrida, a njegova životna priča je sve samo ne obična.

Naime, on do četvrte godine nije mogao da hoda, a onda se desilo čudo.

- Nisam mogao da hodam do četvrte godine. Mama me je vodila u Nigeriju, Lagos, Ganu i sva sela u Africi, ali ništa nije pomoglo. Jednoga dana odvela me je u crkvu, u kojoj su joj rekli da će se moliti za mene nedjelju dana i da, ako posle toga ne prohodam, ostaću nepokretan cijeli život - otkrio je jednom prilikom Adebajor, pa u dahu nastavio:

- Počeli su da se mole na ponoć u nedjelju. Cijele sedmice nisam hodao. Na isteku naredne subote moja mama je neprestano plakala jer je mislila da je sve gotovo. Vodila me je po cijeloj Africi, a ništa nije dalo rezultate. U svakom slučaju, ležao sam u crkvi oko 9 ili 10 časova narednog dana i čuo sam drugu djecu kako se igraju napolju. Neko je iznenada šutnuo loptu u crkvu, a ja sam bio prva osoba koja je potrčala ka njoj jer sam želio da je dotaknem. Mama mi se uplašila zato što me nikada nije vidjela kako hodam, a ja sam tada trčao. Svi ljudi koji su se molili za mene u crkvi rekli su joj da sam prohodao zbog fudbala. To je značilo da u meni ima fudbalske krvi. Ovo jeste nevjerovatna priča, ali je istinita. Mama mi govori o tome cijelog života.

FOTO: KIM PRICE/CSM / SHUTTERSTOCK EDITORIAL / PROFIMEDIA

Zatim je istakao kako je zahvalan Bogu na svemu što je postigao u životu.

- Za sve što sam uradio u životu zahvalan sam Bogu, koji me je stvorio. On mi je dao šansu da budem ovdje gdje sam sada i on je jedini koji mi sve to može oduzeti. Zato se u timskom hotelu svaki put molim prije spavanja i ujutru kada ustanem. Meni nema važnije stvari od Boga. Prije osam godina sam počeo da zarađujem i znam kako je kad nemaš ništa. Nikada neću zaboraviti odakle sam došao - zaključio je Adebajor.

Bio svjedok tragedije

Emanuel Adebajor bio je dio reprezentacije Togoa kada je autobus sa igračima i stručnim štabom ove selekcije napadnut u Angoli i kada je život izgubilo troje ljudi. Poslije toga riješio je da ne igra za reprezentaciju, a mnogi su ga optužili da je tu odluku donio zbog para.

- Čujem da ljudi pričaju da ne želim da igram na KAN zbog para. Nije mi potreban bonus od Togoa od hiljadu funti po utakmici. Nikad neću odbiti reprezentaciju zbog novca. Nekad moram da preuzmem odgovornost, nekad sam pomagao da se isplate bonusi. Sve je u vezi sa organizacijom ili nedostatkom iste. Postoji samo pet odsto šansi da zaigram, ali ne želim da rizikujem svoj život - istakao je tada Adebajor, pa se dotakao tragedije:

- Tada su ljudi umirali pred mojim očima, nosio sam ih na rukama... Nakon što smo se kvalifikovali za Južnu Afriku, rekao sam ljudima iz Saveza da neke stvari moraju da se promijene, da organizacija mora da bude na znatno višem nivou, da se zaštite igrači... Vlada ni dan-danas ne želi da plati za pomoć ljudima koji su tada preživjeli. To su užasne stvari. Tada sam morao da nosim šljem i pancir kada izlazim iz autobusa. Rečeno mi je da sam meta i morao sam da odem. Onda su me zvali da se vratim i pomognem u kvalifikacijma. Pristao sam i tražio da se nešto promijeni u Fudbalskom savezu, ali ništa nije urađeno. U takvim uslovima više neću da se odazivam na pozive - zaključio je on.