Dlaka se možda jeste promijenila; danas Nogometni savez Bosne i Hercegovine iz daleka djeluje drugačije – ljepše, bolje i organizovanije nego prije četiri godine. Ali, ćud vuka se, stara narodna kaže, ne mjenja i nikakve kozmetičke promjene tu ne mogu pomoći. Današnji Izvršni odbor NSBiH možda u sefu ima drugačiji Statut i na dnu papira ima drugačije potpise, ali suština je ista - i danas se puše u isti rog koji im je prije četiri godine u amanet ostavila troglava aždaha.
Sve je stvar perspektive. Nabijete li na nos ružičaste naočare, koje smo počesto koristili prošle godine dok nam na njih nisu brutalno nagazili i po njima skakali Kiprani, Velšani i Izraelci, izbor pomoćnika Mehmeda Baždarevića signal su boljih vremena. Pa koji je to još selektor uspio dovesti svog čovjeka, i to stranca? Meša je instaliranjem Stephanea Gillija tako, na ružičasti pogled, napravio veliki korak za bh. fudbal i borbu protiv nacionalnih podjela.
Ali, ustvari nije.
Jer zna se da onih četrnaest veličanstvenih ima zadnju riječ. Makar išli suprotno vlastitom Statutu, kojim se silno hvale. I u kojem jasno stoji - u Članu 5 - da je "diskriminacija bilo koje vrste protiv neke zemlje, privatnog lica ili grupe ljudi, na osnovu etničkog porijekla, spola, jezika, politike ili bilo kog drugog razloga, strogo zabranjena". A i budala zna da treći pomoćnik Mehmeda Baždarevića nije mogao biti ni Meho Kodro, ni Blaž Slišković, a razlog tome nije što je jedan sretno zaposlen a drugi obnavlja partijsku prije puta u Koreju. Koga lažemo?
Prvi od jednakih, predsjednik Saveza Elvedin Begić svoj je potpis stavio i pod, doduše zbrkani i nejasni, Pravilnik o reprezentacijama NS/FS BiH, u kojem između ostalog stoji i to da "sastav stručnog štaba reprezentcije predlaže selektor reprezentacije u saradnji s Tehničkim direktorom NSBiH". Dakle, ustvari je, prema Pravilniku, Baždarević predložio Piriću svog novog saradnika, a onda je IO samo usvojio taj prijedlog. Kao uostalom i svi ostali selektori reprezentacija. Ili?
Naravno, kao i svim drugim lažnim nacionalistima, ni ovim fudbalskim na prvom mjestu nisu vitalni nacionalni, nego isključivo privatni interesi. I jasno da tu najmanju ulogu ima A reprezentacija, koja na pozornici stoji prva i u čijoj sjeni se igraju mnogo važnije igre - suprotno uvjerenju da je za izbor u stručni štab omladinskih i inih selekcija najvažnije biti Bošnjak, Srbin ili Hrvat, stvar je potpuno drugačija. Naime, za takvo nešto najvažnije je biti pogodan Bošnjak, Srbin ili Hrvat, sa jakim lobijem među onima koji dižu ruke. Interesi se na kraju već nekako poklope, računi prebiju, vidjeli smo to mnogo puta do sada.
U suštini, uopšte nije problem u Mehmedu, Draganu ili Igoru – niti njihovim pandanima u ostalim selekcijama - oni će se sutra možda dokazati kao pravi izbor. Međutim, problem je što nam se konstantno servira laž da fudbal/nogomet mora biti uređen po Daytonu. A ne mora. Istina, u Statutu stoji kako se komiteti i odbori moraju formirati na sličnom principu, ali taj isti Statut izglasali su oni koji nam se danas predstavljaju kao «spasioci fudbala». Na stranu i taj paradoks; činjenica je da nigdje ne stoji da na prvom mjestu treba biti etnička zastupljenost, a tek onda kvalitet.
Rezultat takvog rada ljudi u Savezu - onih bivših i ovih sadašnjih - se najbolje vidi na rezultatima naših reprezentacija. Uskoro će dvadeset godina od kada sudjelujemo u takmičenjima UEFA i FIFA, a da je od deset selekcija tek ona najjača, stvorena mahom van granica naše zemlje, izborila plasman na veliko takmičenje, i to tek 2014. Mlada, U19, U17, U15, olimpijsko/mediteranska, ženska A reprezentacija, djevojke do 19, djevojke do 17 godina niti futsal reprezentacija nikad nisu zaigrali na nekom kontinentalnom ili svjetskom prvenstvu.
To je plod organizovanog i predanog rada ljudi u Nogometnom savezu Bosne i Hercegovine.
sport.ba @sport.ba
