Kriza” i “tranzicija” - to su dvije riječi koje ćete najčešće čuti od novinara koji redovito prate klub. U korijenu svega je, ironično, izostanak najvećeg rivala s domaće scene - otkako nema Rangersa u škotskoj elitnoj diviziji, Celtic nema ni pravog konkurenta i previše lako osvaja trofeje. Ali zbog toga jako pati i na financijskom planu.
Richard Wilson, kolega s BBC-ja i autor “Inside the Divide”, vjerojatno najbolje knjige o Old Firm rivalstvu ikad napisane, objašnjava da nedostatak Rangersa košta Celtic najmanje 4 milijuna funti godišnje u izravnoj zaradi od ulaznica, sponzorstava, korporativnih prihoda i televizijskih prava. “No stvarna šteta je puno veća”, kaže on. “Celtic je bio prisiljen kresati budžet, pogotovo onaj dio koji se tiče plaća igračima.”
Letimičnim pogledom na financije klubova dalo bi se zaključiti da Dinamo uopće ne bi trebao biti ravnopravan suparnik Celticu. Škotski je prvak prošle godine uprihodio oko 90 milijuna funti, što je četiri do pet puta više od Dinamovih godišnjih prihoda. No Transfermarkt, primjerice, vrijednost dvaju momčadi procjenjuje na gotovo identičnu cifru - nešto više od 54 milijuna eura. Štoviše, uzevši u obzir Celticove rezultate ove sezone, može se reći da Škoti i nisu favorit u susretu s “modrima”.
Pragmatični pristup
Međutim, bilo bi krivo sve probleme svaljivati na financije - i u nogometnom smislu počinjene su neke greške u koracima, tvrdi Wilson. “Pogriješilo se prije 12 mjeseci”, tvrdi on. “Prodani su važni igrači poput Wanyame i Hoopera, a oni koji su dovedeni nisu bili dovoljno dobri. Ovoljetne aktivnosti na tržištu bile su stoga usmjerene na krpanje rupa - momčad je doživjela velike promjene i to se odražava na uigranost, odnosno rezultate.”
Najveća je promjena bila odlazak menadžera Neila Lennona poslije četiri godine, kojega je zamijenio 39-godišnji Norvežanin Ronny Deila. Dok je njegov prethodnik forsirao relativno klasični sustav 4-4-2 u domaćoj ligi, a u europskim se utakmicama često služio pragmatičnim pristupom - utvrdio obranu u formaciji 4-5-1, pa i “parkirao autobus” ako je trebalo i igrao na kontre - Deila ima točno određenu filozofiju i nije fleksibilan.
Pod njegovim ravnanjem Celtic igra gotovo isključivo 4-2-3-1 te inzistira na visokom presingu i agresivnom vraćanju posjeda čim se lopta izgubi. Igra zahtijeva odličnu fizičku spremu igrača, za što neki od njih nisu bili spremni pa su bez pardona izletjeli iz sastava. Najviše je prašine podiglo izostavljanje Krisa Commonsa, 31-godišnjeg napadački orijentiranog veznjaka i miljenika navijača. Iako nije posebno atletičan niti radišan, on je Celticov najkreativniji igrač i mnogi su njegov izostanak iz uzvratne utakmice doigravanja za Ligu prvaka protiv Maribora vidjeli kao uzrok poraza. No čini se da je menadžer uvidio svoju pogrešku i Commons bi trebao bi biti u sastavu protiv Dinama.
Dvije godine pauze
Proteklog vikenda Celtic je na gostovanju pobijedio St. Mirren rezultatom 2-1. Pobjeda je bila posve zaslužena i Deiline ideje sad su već jasno primjetne: Celtic je dominirao, pritiskao visoko i žestoko te igrao s puno kretanja i žustrih dodavanja. Škotski kolege kažu da će sastav iz te utakmice biti i onaj za Dinamo, uz dvije do tri promjene.
Na golu je Craig Gordon, ljetos doveden u klub kao zamjena za Frasera Forstera koji je prodan u Southampton. Gordon iza sebe ima više od dvije godine pauze - nakon učestalih ozljeda koje su ga pratile dok je branio za Sunderland, privremeno se bio ostavio nogometa dok ga Celtic nije nagovorio na povratak. Doima se vrlo sigurnim i jako je dobar u zraku, iako se čini da oklijeva u izlascima s linije, a njegova dodavanja nisu posve precizna. Ispred njega trebali bi biti talentirani Belgijac Jason Denayer, koji nije igrao protiv St. Mirrena, te Nizozemac Virgil van Dijk. Ovaj drugi odličan je igrač vrlo solidne tehnike, koji se izvrsno postavlja i čita igru.
Celticov gorući problem su defenzivni bokovi. Zbog ozljede Šveđanina Mikaela Lustiga i Velšanina Adama Matthewsa, desno igra Nigerijac Efe Ambrose. Inače sasvim pristojan stoper, kao desni branič puno griješi, a njegova nabacivanja mahom su neupotrebljiva - čak je i St. Mirren stvorio Celticu dosta problema preko njegove strane. On će stoga vjerojatno igrati znatno konzervativnije nego lijevi branič Emilio Izaguirre. Reprezentativac Hondurasa izvanredan je prema naprijed, ali prečesto i previše se priključuje napadu, ostavljajući za sobom prostor koji ne stiže pokriti. U teoriji, to znači veliku priliku za Soudanija, ali vidjet ćemo hoće li Deila napraviti neke modifikacije.
Bolna tranzicija
Par defenzivnih veznjaka čine kapetan Scott Brown i Norvežanin Stefan Johansen. Prvi je tipična radilica, izuzetno agresivan i čvrst u duelima, jedan od onih koji doista ostavljaju srce (i pluća) na terenu; drugi je nešto tehnički potkovaniji, vještiji u dodavanjima i izgradnji napada. Ispred njih trebao bi biti vrlo ofenzivni Kris Commons, a desno i lijevo od njega očekuju se mladi Callum MacGregor, odnosno iskusniji Irac Anthony Stokes. Prvi je po tipu nešto kao malo lošija verzija Domagoja Antolića, pomalo rezerviran i skloniji ulascima u sredinu nego prodorima uz aut-liniju; drugi je po vokaciji napadač, ali duboko prosječan po svemu. Njega bi Deila mogao zamijeniti potentnijim i znatno bržim Gancem Mubarakom Wakasom, koji je igrao i protiv St. Mirrena, a izgleda kao netko tko bi Pintu mogao priuštiti svu silu problema…
Veliki nedostatak za Celtic predstavljat će izostanak daleko najopasnijeg napadača Johna Guidettija, koji je zabio oba gola St. Mirrenu, ali je njegova posudba iz Manchester Cityja došla prekasno da bi bio registriran za nastup u Europskoj ligi. Šveđanina bi mogao zamijeniti Srbin Stefan Šćepović, koji je prošle sezone briljirao u španjolskoj Segundi (23 gola i 10 asistencija za Sporting Gijon), ali u 194 dosadašnje minute za Celtic nije postigao pogodak.
“Celtic je u tranziciji, koja povremeno izgleda bolno, vrlo ranjiv i psihološki nestabilan u ovom trenutku”, kaže Richard Wilson. “Ne bi me iznenadilo ako Dinamo uzme bod ili čak sva tri…”
sport.ba @sport.ba
