Jedan od učesnika prvog Svjetskog prvenstva za košarkaše Milorad Sokolović mnogo godina kasnije, kao novinar lista "Sport", opisivao je trenutak kada je Jugoslavija 1970. osvojila zlatnu medalju:
"Ono čemu smo se samo podsvjesno nadali, dogodilo se sticajem okolnosti 23. maja - pretposljednjeg dana šampionata. Trebalo je pobijediti samo još jednom i ostvariti san generacija koje su, svaka na svoj način, gradile jugoslovensku košarkašku kuću neslućenih visina. Trebalo je pobijediti još samo jednom i - postati prvak svijeta".
Protivnik je bila reprezentacija SAD, reprezentacija zemlje koja košarku smatra svojim sportom i koja pravo da uvijek bude najbolja smatra svojim pravom.
Te večeri bilo je 10.000 gledalaca u Tivoliju koji su, zajedno sa košarkašima Jugoslavije, vodili bitku kojom se dobija rat. I dobili su ga: Ivo Daneu, Ljubodrag Simonović, Krešimir Ćosić, Damir Šolman, Trajko Rajković, Rato Tvrdić, Dragan Kapičić, Nikola Plećaš, Petar Skansi, Aljoša Žorga, Dragutin Čermak I Vinko Jelovac. Amerikanci su savladani sa 70:63 i Jugoslavija je postala prvak svijeta!
Posljednjeg dana šampionata Jugoslavija je poražen od Sovjetskog saveza, ali taj rezultat nije uticao na konačni redosljed. Kapiten Daneu je primio zlatnu medalju, a zatim rekao "zbogom košarko"! Pobjeda u Ljubljani bila je uvod u prvu deceniju pobijeda "plavih" košarkaša na svim takmičenjima gdje god da su se pojavljivali. Košarkaši su postali nacionalni heroji, a prijem kod Josipa Broza Tita u Igalu ostao je upamćen po odsustvu državnog protokola.
Zlato u "Tivoliju" osvojeno je 23. maja, a dan kasnije tu istu medalju košarkaši su poklonili Titu i lično mu čestitali rođendan.