Zinedine Zidane je u historiju fudbala ušao kao lider reprezentacije Francuske koja je uspjela da objedini titule evropskog i svjetskog prvaka. Ipak, na ovaj dan završio je sjajnu karijeru neslavnim potezom, zbog kog je isključen u finalu Mundijala.
Isprva je sve ponovo djelovalo sjajno za "Zizua", koji je upravo devetog dana jula 2006. zaigrao u meču za titulu na pretprošlom Svjetskom prvenstvu i već u sedmom minutu postigao gol za vodstvo Francuza. Nekih sat i po vremena kasnije, prije završetka finala, Zidane je poslednji put krenuo ka svlačionici.
Slavni član "trikolora" je za reprezentaciju Francuske najprije nastupio na Evropskom prvenstvu 1996. u Engleskoj, gdje su velika očekivanja prekinuta porazom od Češke u polufinalu nakon izvođenja jedanaesteraca. Na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj Zidane je 1998. postigao tri gola, uključujući dvije majstorije u finalu protiv Brazila (3:0). Kako je blistao i na Euro 2000, kada je predvodio nacionalnu selekciju do trona, činilo se da devetog jula 2006. na red došlo novo slavlje i to u Berlinu.
U meču za trofej je protiv Italijana uspio da sa "bijele tačke" dovede "trikolore" u vodstvo i tako postane tek četvrti igrač uz Pelea, Paula Breitnera i Vavu koji je postigao gol u dva različita finala Svjetskih prvenstva. No, samo 12 minuta kasnije defanzivac "azzurra" Marco Materazzi poravnao je rezultat, pa je meč otišao u produžetke a onda su strijelci ponovo stupili na scenu. Ne na baš sjajan način.
Na provokaciju Materazzija u 110. minutu Zidane je odreagovao kako niko to nije mogao ni da nasluti da će lider Francuza da učini: udario je suparnika glavom u grudi, zbog čega ga je argentinski sudija Elizondo isključio deset minuta prije nego što su na red došli penali.
"Azzurri" su osvojili titulu jer su njihovi izvođači jedanaesteraca bili precizni, za razliku od Trezegueta koji je pogodio prečku, pa je Zidane otišao u historiju uz crveni karton, ali i uz "Zlatnu loptu", nagradu za najboljeg igrača tog Mundijala.
Reprezentativnu karijeru završio je uz 108 odigranih utakmica za Francusku i 31 postignuti gol.
sport.ba @sport.ba
Slavni član "trikolora" je za reprezentaciju Francuske najprije nastupio na Evropskom prvenstvu 1996. u Engleskoj, gdje su velika očekivanja prekinuta porazom od Češke u polufinalu nakon izvođenja jedanaesteraca. Na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj Zidane je 1998. postigao tri gola, uključujući dvije majstorije u finalu protiv Brazila (3:0). Kako je blistao i na Euro 2000, kada je predvodio nacionalnu selekciju do trona, činilo se da devetog jula 2006. na red došlo novo slavlje i to u Berlinu.
U meču za trofej je protiv Italijana uspio da sa "bijele tačke" dovede "trikolore" u vodstvo i tako postane tek četvrti igrač uz Pelea, Paula Breitnera i Vavu koji je postigao gol u dva različita finala Svjetskih prvenstva. No, samo 12 minuta kasnije defanzivac "azzurra" Marco Materazzi poravnao je rezultat, pa je meč otišao u produžetke a onda su strijelci ponovo stupili na scenu. Ne na baš sjajan način.
Na provokaciju Materazzija u 110. minutu Zidane je odreagovao kako niko to nije mogao ni da nasluti da će lider Francuza da učini: udario je suparnika glavom u grudi, zbog čega ga je argentinski sudija Elizondo isključio deset minuta prije nego što su na red došli penali.
"Azzurri" su osvojili titulu jer su njihovi izvođači jedanaesteraca bili precizni, za razliku od Trezegueta koji je pogodio prečku, pa je Zidane otišao u historiju uz crveni karton, ali i uz "Zlatnu loptu", nagradu za najboljeg igrača tog Mundijala.
Reprezentativnu karijeru završio je uz 108 odigranih utakmica za Francusku i 31 postignuti gol.
