Drago ''Mišo'' Smajlović rođen je na današnji dan, 28. oktobra 1938. godine u Sarajevu. Njegov prvi klub bio je Sloga iz Buća Potoka iz kojeg, kao talentovani junior, prelazi u Željezničar 1956. godine. U to vrijeme, Željezničar se takmičio u drugom razredu jugoslovenskog fudbala. No, dolaskom Smajlovića i još nekih vrlo talentovanih mladića u tim, Plavi se brzo vraćaju u društvo najboljih. Bila je to jedna nezaboravna generacija Mašindžija u kojoj je Smajlović igrao jednu od najvažnijih uloga.
Jedan od najvećih u historiji Željezničara
Bio je najbolji strijelac lige dvije godine zaredom. Prvo je titulu golgetera ponio u Drugoj ligi, da bi potom i u najjačem rangu takmičenja bio najbolji strijelac. S Ivicom Osimom, činio je jedan od najboljih napadačkih tandema u Željinoj historiji, ali i historiji cijelog jugoslovenskog klupskog fudbala. Bili su neuhvatljivi za protivničke odbrane, i često su svojim genijalnim proigravanjima rješavali utakmice.
Iako je bio vezni igrač, Smajlović je često pogađao protivničke mreže a u isto vrijeme stizao je pomoći kolegama u odbrani.
Za prvi tim Željezničara debitovao je 1958. godine. Odigrao je 190 prvenstvenih utakmica za Plave i postigao 97 golova. Ukupno je za Želju odigrao preko 400 službenih utakmica u kojima je bio strijelac čak 241 pogotka.
Jedan je od najboljih strijelaca i igrača kluba u 90 godina njegovog postajanja. Za reprezentaciju bivše države, sticajem čudnih okolnosti, odigrao je samo 4 utakmice i postigao jedan gol.
Iskustvo igranja u Belgiji
U vrijeme kad su transferi igrača bili vrlo rijetki, Mišo Smajlović prelazi u respektabilni Standard iz Liježa koji je u to vrijeme bio vodeći belgijski klub. Prvu sezonu odigrao je dosta solidno da bi u drugoj, teže ozlijedio leđa, što je dovelo u pitanje i nastavak njegove karijere. Ipak, vratio se u Jugoslaviju, odigrao po jednu sezonu u Olimpiji i Čeliku, prije završetka igračke karijere 1971. godine.
''Igrao sam u vrijeme koje ovi današnji mladići ne mogu ni razumjeti. Igralo se iz ljubavi, volio se fudbal, volio se klub u kojem si igrao. Ali bili smo zadovoljni. Maštali smo kao djeca da budemo igrači, maštali smo da igramo za Želju jer smo bili vezani za taj klub, da zaigramo, da putujemo s ekipom... Sve se to ostvarilo, ali novac mi nikad nije padao na pamet. I kasnije, kad su me tražili svi klubovi u bivšoj Jugolsaviji nikad mi novac nije bio prioritet. Godile su ponude, sve je to imponovalo, ali ipak se ostajalo u Želji, manje više za lijepe riječi'', prisjeća se legenda Željezničara.
Osim što je bio izvanredan fudbaler, Mišo Smajlović oduvijek je bio poznat i kao veliki gospodin van fudbalskog terena. Cijenili su ga i poštovali svi koji su ga poznavali, a i oni koji nisu. Od najranijih dana svoje fudbalske karijere nosio je nadimak ''gospodin u kopačkama'' koji ga prati i do danas. Volio je fudbal, volio je igrati fudbal a iznad svega – volio je Želju.
Kao trener Plavih
Otkako se sredinom sedamdesetih vratio, svom klubu ostao je vjeran do dana današnjeg. Bio je šef stručnog štaba u više navrata. Jedan je od najzaslužnijih što je Željo opstao i tokom teških ratnih dana.
U to vrijeme bio je šef stručnog štaba, kao i jedno vrijeme nakon rata.
Potom je obavljao funkcije sportskog direktora Željezničara, a 1999. godine imenovan je za selektora reprezentacije Bosne i Hercegovine. 2002. godine odlazi u fudbalsku penziju.
Danas nije aktivno angažovan u klubu, mada svog Želju redovno prati. Prisutan je na svakoj utakmici, kao i na čestim druženjima veterana Željezničara.
sport.ba @sport.ba
