Gotovo da ne postoje timovi koji su u jednoj deceniji igrali više puta u Evropi, neki igrači su bili sa obje strane u tom duelu. Juve je imao više uspjeha, a opet, završio u suzama, najvažniji meč dobili su Nijemci. Kako je to izgledalo devedesetih.
Devedesete će navijači Juventusa i Dortmunda pamtiti kao zlatno duba. Trappov, a zati Lipijev Juve je bio najbolja italijanska ekipa tog vremena, krunisana 1995. na rimskom "Olimpicu" protiv Ajaksa.
Ta generacija je mogla mnogo više, izgubili su dva finala Lige prvaka, u Amsterdamu im je "klempavka" uzeo Peđa Mijatović sa Realom, ali je bolniji poraz iz 1997. kada je Juventus u Minhenu izgubio baš od Dortmunda.
Bila je to slatka osveta "Milionera" koji su devedesetih redovno izvlačili deblji kraj u duelima sa "Bianconerima". Ali, tu najvažniju utakmicu su dobili.
Juventus je bio sa Zidaneom veliki favorit, u polufinalu su uništili Ajax sa 6:2 u oba meča, dok je Dortmund sa dvije pobjede od 1:0, uspio da se preko Fergijevog Uniteda domogne finala.
Favorizovani Italijani su šokirani, Karl Heinz Ridle je bio junak sa dva gola za pet minuta u prvom dijelu. Lippi je na teren poslao rovitog Del Piera koji je petom matirao Stefana Klosa na startu drugog dijela i vratio nadu Juventusu.
A onda, kada se činilo da bi mogao da usledi preokret, mlađani Lars Ricken je lobovao Peruzzija i dotukao Juve.
To je bila prva i jedina evropska titula za Dortmund, godine ulaganja su se isplatile u toj minhenskoj noći.
Ricken koji je u to vrijeme bio vojnik, praktično je kombinovao obuku sa treninzima je zapamćen kao junak, od njega su se očekivale velike stvari.Ipak, povrede su uništile karijeru koju je proveo u Dortmundu.
Ipak, povrede su uništile karijeru koju je proveo u Dortmundu.
Čak četvorica igrača Dortmunda u toj noći pobjede, svojevremeno su igrali za Juve početkom devedesetih, Andreas Moller, Stefan Reuter, štoper Jurgen Kohler i portugalski maestro sredine terena Paulo Sousa.
Zanimljivo Moller i Kohler su bili na pobjedničkoj strani i 1993. kada je Juventus slavio sa 6:1 u dva meča u finalu Kupa UEFA.
U Dortmundu je igrao Reuter. Za prvi meč na "Westfalenu" dovoljno je bilo prezivati se Baggio, Robi je sa dva gola utišao Nijemce, a upisao se i njegov prezimenjak Dino. Zanimljivo da je Borussija povela golom Michaela Rummeniggea, ali to je bilo sve što su učinili.
Revanš na "Dele Alpiju" je bio formalnost, ovoga puta Dino Baggio je dao dva gola, Moller potvrdio pobjedu protiv kluba u koji će otići u ljeto 1994.
Mnogo zanimljivije je bilo dvije godine kasnije, stepenicu prije finala, Juve je prošao u završnicu, u prvom meču je bilo 2:2 u Torinu, Moller i Reuer su dali golove za Dortmund bivšem klubu, Baggio iz penala i Kohler koji je također kasnije otišao u Dortmund su bili strijelci za Juve.
Revanš na Westfalenu su dobili Italijani koji su otišli u finale pobjedom od 2:1. Juve je poveo golom svog nekadašnjeg kapitena i kasnije i trenera Antonija Contea, izjednačio je Brazilac Julio Cesar koji je također u Dortmund stigao iz Juventusa, a Roberto Baggio je divnim golom presudio, odveo "Bianconere" u finale gdje su izgubili od Parme.
Tih godina igrali su i u grupnoj fazi Lige prvaka, Borussija je dobila sa 2:1 u gostima, kapiten i sadašnji sportski direktor Zork i Juventusov dželat Ricken su donijeli trijumf Nijemcima, ali je Juve slavio u Njemačkoj sa 3:1, ponovo su Conte i Baggio bili među strijelcima, iako je golom neizbežnog Mollera Dortmund poveo.
I onda, najvažnija utakmica od svih, sljedeće sezone, i poraz koji Juventus peče i za koji traže osvetu.
Ukupno su devedesetih odigrali sedam mečeva, Juve je dobio 4, Borussija 2, jedan je završen bez pobjednika.
Sjajna međusobna historija, u ovom vijeku nisu igrali, da li se otvara novo poglavlje?
Ni jedni ni drugi nisu jaki kao nekada, Juventus je šampion svoje zemlje, Borussija je u sijenci Bayerna, ali su Nijemci imali više uspeha u Evropi u ovoj deceniji, igrali i finale.
sport.ba @sport.ba
To je bila prva i jedina evropska titula za Dortmund, godine ulaganja su se isplatile u toj minhenskoj noći.
Ricken koji je u to vrijeme bio vojnik, praktično je kombinovao obuku sa treninzima je zapamćen kao junak, od njega su se očekivale velike stvari.Ipak, povrede su uništile karijeru koju je proveo u Dortmundu.
Ipak, povrede su uništile karijeru koju je proveo u Dortmundu.
Čak četvorica igrača Dortmunda u toj noći pobjede, svojevremeno su igrali za Juve početkom devedesetih, Andreas Moller, Stefan Reuter, štoper Jurgen Kohler i portugalski maestro sredine terena Paulo Sousa.
Zanimljivo Moller i Kohler su bili na pobjedničkoj strani i 1993. kada je Juventus slavio sa 6:1 u dva meča u finalu Kupa UEFA.
U Dortmundu je igrao Reuter. Za prvi meč na "Westfalenu" dovoljno je bilo prezivati se Baggio, Robi je sa dva gola utišao Nijemce, a upisao se i njegov prezimenjak Dino. Zanimljivo da je Borussija povela golom Michaela Rummeniggea, ali to je bilo sve što su učinili.
Revanš na "Dele Alpiju" je bio formalnost, ovoga puta Dino Baggio je dao dva gola, Moller potvrdio pobjedu protiv kluba u koji će otići u ljeto 1994.
Mnogo zanimljivije je bilo dvije godine kasnije, stepenicu prije finala, Juve je prošao u završnicu, u prvom meču je bilo 2:2 u Torinu, Moller i Reuer su dali golove za Dortmund bivšem klubu, Baggio iz penala i Kohler koji je također kasnije otišao u Dortmund su bili strijelci za Juve.
Revanš na Westfalenu su dobili Italijani koji su otišli u finale pobjedom od 2:1. Juve je poveo golom svog nekadašnjeg kapitena i kasnije i trenera Antonija Contea, izjednačio je Brazilac Julio Cesar koji je također u Dortmund stigao iz Juventusa, a Roberto Baggio je divnim golom presudio, odveo "Bianconere" u finale gdje su izgubili od Parme.
Tih godina igrali su i u grupnoj fazi Lige prvaka, Borussija je dobila sa 2:1 u gostima, kapiten i sadašnji sportski direktor Zork i Juventusov dželat Ricken su donijeli trijumf Nijemcima, ali je Juve slavio u Njemačkoj sa 3:1, ponovo su Conte i Baggio bili među strijelcima, iako je golom neizbežnog Mollera Dortmund poveo.
I onda, najvažnija utakmica od svih, sljedeće sezone, i poraz koji Juventus peče i za koji traže osvetu.
Ukupno su devedesetih odigrali sedam mečeva, Juve je dobio 4, Borussija 2, jedan je završen bez pobjednika.
Sjajna međusobna historija, u ovom vijeku nisu igrali, da li se otvara novo poglavlje?
Ni jedni ni drugi nisu jaki kao nekada, Juventus je šampion svoje zemlje, Borussija je u sijenci Bayerna, ali su Nijemci imali više uspeha u Evropi u ovoj deceniji, igrali i finale.
