Bosna i Hercegovina je u Brazilu! Zvučalo je na početku kvalifikacionog ciklusa kao nemoguća misija, ali Safet Sušić i Zmajevi učinili su da to bude stvarnost 15. oktobra prošle godine.
Taj datum, 15. oktobar 2013. godine, ostat će zlatnim slovima upisan u historiju bh. fudbala.
Gol Vedada Ibiševića na dodavanje Edina Džeke i Litvanija je kapitulirala u Kaunasu, a mi smo se našli u Brazilu. Napokon smo izbjegli nesretni baraž, a te noći BiH nije spavala.
Kasnije je napadač Stuttgarta u razgovoru za bh. medije priznao da je na trenutak pomislio da će litvanski golman odbraniti njegov udarac.
"Iskreno, srce mi je stalo na nekoliko sekundi i trznuo sam se zbog pomisli da će Arlauskis i ono odbraniti, s obzirom na da to da je do tog trenutka čovjek sve branio i čuda činio na golu. Kada sam vidio da je lopta ušla iza njegovih leđa, pomislio sam, to je to, idemo u Brazil, obuzeli su me neopisiva sreća i emocije koje me još drže", kazao je Ibišević u intervjuu za “Dnevni avaz”.
Reprezentacija BiH je do postignutog gola imala nekoliko dobrih prilika preko Pjanića i Ibiševića, ali je Giedrius Arlauskis čudesnim intervencijama spasio svoj gol. No, u 68. minuti Ibišević je, na asistenciju Edina Džeke, s pet metara pogodio mrežu. Tada pomoći domaćima više nije bilo.
"Teško je naći prave riječi da se opiše osjećaj vezan za plasman BiH na Mundijal. Dosta emocija je u priči oko reprezentacije, sav trud koji smo uložili da se plasiramo na SP. Ispostavilo se da sam ja poentirao u ‘finalnoj lopti’. Kada je Edin Džeko uputio pas prema meni i kada sam krenuo na loptu sam sebi rekao sam ona mora ući u gol. Vidjevši da sam pogodio mrežu u par sekundi mnoge stvari prošle su mi kroz glavu. Na brzinu premotao mi se cijeli film o svemu što se u prošlosti dešavalo u BiH, od prinudnog odlaska moje porodice iz Vlasenice i svih stradanja ljudi, pa do naše zajedničke sreće zbog plasmana na prvenstvo planeta u Brazil", kazao je kasnije Ibišević.
Nakon tog gola cijela zemlja bila je u transu, kao i oko 8.000 najvjernijih navijača, koji su bodrili Zmajeve s tribina u Kaunasu.
Šta tek reći za doček koji im je priređen u Sarajevu, gdje ih je dočekao veliki broj navijača. Scena za pamćenje, koju sasvim sigurno zadugo nećemo zaboraviti...
Engleski novinar Nick Ames boravio je u Bosni i Hercegovini i Litvaniji tih oktobarskih dana 2013. godine.
Ames je pravio reportažu o fudbalskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine za ugledni engleski fudbalski magazin FourFourTwo.
Boravio je prvo u Sarajevu na pripremama Zmajeva, potom je prisustvovao utakmici protiv Lihtenštajna u Zenici, a onda je sa navijačima BiH autobosum krenuo put Kaunasa, gdje je svjedočio historiji.
Engleskom su novinaru scene iz Kaunasa, kako sam priznaje, ostale urezane za cijeli život u sjećanju.
“Bila je to čarobna noć u Kaunasu. Nisam Bosanac, ali to ću pamtiti dok sam živ”, priznao je tada Ames u razgovoru za Sport.ba.
I za kraj, ne smijemo zaboraviti naše heroje te oktobarske noći: Begović, Vršajević (od 70. Zahirović), Bičakčić, Spahić, Lulić, Medunjanin, Pjanić, Misimović, Salihović, Ibišević i Džeko.
Naravno, tu su i Fejzić, Avdukić, Šunjić, Pandža, Ibričić, Hajrović, Kvržić, Stevanović, Višća i Rahimić, koji su s klupe bodrili svoje igrače, ali također učestvovali u historijskim kvalifikacijama za BiH. Naravno, tu je i stručni štab, predvođen Safetom Sušićem Papetom.
Nažalost, prilikom povratka iz Kaunasa živote su u saobraćajnoj nesreći u Poljskoj tragično izgubila trojica navijača Bosne i Hercegovine, popularni "Ljuti Krajišnici". To je itekako pomutilo sreću te prve bajramske noći koje je ostvarena najvažnija pobjeda Zmajeva u historiji.
sport.ba @sport.ba
Gol Vedada Ibiševića na dodavanje Edina Džeke i Litvanija je kapitulirala u Kaunasu, a mi smo se našli u Brazilu. Napokon smo izbjegli nesretni baraž, a te noći BiH nije spavala.
Kasnije je napadač Stuttgarta u razgovoru za bh. medije priznao da je na trenutak pomislio da će litvanski golman odbraniti njegov udarac.
"Iskreno, srce mi je stalo na nekoliko sekundi i trznuo sam se zbog pomisli da će Arlauskis i ono odbraniti, s obzirom na da to da je do tog trenutka čovjek sve branio i čuda činio na golu. Kada sam vidio da je lopta ušla iza njegovih leđa, pomislio sam, to je to, idemo u Brazil, obuzeli su me neopisiva sreća i emocije koje me još drže", kazao je Ibišević u intervjuu za “Dnevni avaz”.
Reprezentacija BiH je do postignutog gola imala nekoliko dobrih prilika preko Pjanića i Ibiševića, ali je Giedrius Arlauskis čudesnim intervencijama spasio svoj gol. No, u 68. minuti Ibišević je, na asistenciju Edina Džeke, s pet metara pogodio mrežu. Tada pomoći domaćima više nije bilo.
"Teško je naći prave riječi da se opiše osjećaj vezan za plasman BiH na Mundijal. Dosta emocija je u priči oko reprezentacije, sav trud koji smo uložili da se plasiramo na SP. Ispostavilo se da sam ja poentirao u ‘finalnoj lopti’. Kada je Edin Džeko uputio pas prema meni i kada sam krenuo na loptu sam sebi rekao sam ona mora ući u gol. Vidjevši da sam pogodio mrežu u par sekundi mnoge stvari prošle su mi kroz glavu. Na brzinu premotao mi se cijeli film o svemu što se u prošlosti dešavalo u BiH, od prinudnog odlaska moje porodice iz Vlasenice i svih stradanja ljudi, pa do naše zajedničke sreće zbog plasmana na prvenstvo planeta u Brazil", kazao je kasnije Ibišević.
Nakon tog gola cijela zemlja bila je u transu, kao i oko 8.000 najvjernijih navijača, koji su bodrili Zmajeve s tribina u Kaunasu.
Šta tek reći za doček koji im je priređen u Sarajevu, gdje ih je dočekao veliki broj navijača. Scena za pamćenje, koju sasvim sigurno zadugo nećemo zaboraviti...
Engleski novinar Nick Ames boravio je u Bosni i Hercegovini i Litvaniji tih oktobarskih dana 2013. godine.
Ames je pravio reportažu o fudbalskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine za ugledni engleski fudbalski magazin FourFourTwo.
Boravio je prvo u Sarajevu na pripremama Zmajeva, potom je prisustvovao utakmici protiv Lihtenštajna u Zenici, a onda je sa navijačima BiH autobosum krenuo put Kaunasa, gdje je svjedočio historiji.
Engleskom su novinaru scene iz Kaunasa, kako sam priznaje, ostale urezane za cijeli život u sjećanju.
“Bila je to čarobna noć u Kaunasu. Nisam Bosanac, ali to ću pamtiti dok sam živ”, priznao je tada Ames u razgovoru za Sport.ba.
I za kraj, ne smijemo zaboraviti naše heroje te oktobarske noći: Begović, Vršajević (od 70. Zahirović), Bičakčić, Spahić, Lulić, Medunjanin, Pjanić, Misimović, Salihović, Ibišević i Džeko.
Naravno, tu su i Fejzić, Avdukić, Šunjić, Pandža, Ibričić, Hajrović, Kvržić, Stevanović, Višća i Rahimić, koji su s klupe bodrili svoje igrače, ali također učestvovali u historijskim kvalifikacijama za BiH. Naravno, tu je i stručni štab, predvođen Safetom Sušićem Papetom.
Nažalost, prilikom povratka iz Kaunasa živote su u saobraćajnoj nesreći u Poljskoj tragično izgubila trojica navijača Bosne i Hercegovine, popularni "Ljuti Krajišnici". To je itekako pomutilo sreću te prve bajramske noći koje je ostvarena najvažnija pobjeda Zmajeva u historiji.
