Kakva je sličnost košarkaške selekcije SAD-a i Trikolora?

"Oni su čitave pripreme prošli sa saznanjem da su B-tim. Pripremne utakmice su igrali znajući da su tu zbog otkaza glavnih igrača. Oni će Mundobasket odigrati sa saznanjem, da su tek B-momčad svoje zemlje".

Tako je još prije početka SP-a u košarci, za Zagrebačke "Sportske novosti", jedan američki ugledni novinar opisao ekipu svoje zemlje kolegi iz Hrvatske N. Bertičeviću.

Pripremio: Alan Kontić

Sasvim je jasno da se ovdje govori o višku motiva kod američkih košarkaša, koji će učiniti sve da na velikoj sceni dokažu da nisu ni malo lošiji košarkaši od Bryanta, Rondoa, Wadea i ostalih, koji su otazali svoj nastup na smotri najboljih svjetskih košarkaša.

Činjenica je da će ovu, iznenada ukazanu šansu, igrači Mikea Krzyzewskog pokušati iskoristiti na najbolji mogući način. Ali, već utakmica protiv Brazila u grupnoj fazi prvenstva u Turskoj, pokazala je da (iako bi američki košarkaši već po zemlji iz koje dolaze trebali biti najbolji na svijetu) postoji konkurencija, i to kakva konkurencija, koja bi im mogla pomrsiti račune.

Dakle, jedno je kada zamjene, kvalitetne i talentovane zamjene, daju svoj udio u ekipi i stječu iskustvo uz iskusne igrače da bi ih u datom trenutku i zamjenili. Nešto je sasvim drugo, kada tim istim zamjenama dodijelite glavne uloge u iščekivanju velikih rezultata.
Pregolema i nerealna očekivanja mogu bitno utjecati na psihološku pripremu sportiste i kreirati rezultat koji lako može krenuti u jednom negativnom pravcu.

Postepeno uvođenje mladih igrača u igru, neosjetne smjene generacija...

Sve su to termini, koji se ne primjenjuju u sportu tek tako, slučajno. To su veoma bitni procesi u sportskim planovima i pripremama koji su tu da se ne dogodi, da na veliku scenu izađete sa ekipom, koja se nastupu, u stvari nije ni nadala.
Naravno da ne želimo prognozirati rezultat SAD-a na šampionatu u Turskoj. Taj sastav je spreman otići jako daleko. Ali ne zaboravimo, njihov cilj je zlatna medalja i realno je da se ne može reći da su najsigurnija opklada.
 

Menez, Remy, Hoarau... Nova snaga Francuske dok je pritisak ogroman?

Ovdje dolazimo do pitanja iz naslova ovoga teksta i do prve ali možda i jedine sličnosti nogometaša Laurenta Blanca i košarkaša Mikea Krzyzevskoga.

I jedni i drugi, traže najbolje rezultate, ali uz sasvim nove igrače u svojim timovima. Kolki je to pritisak i kako će se uspjeti izboriti sa istim, pokazat će dani koji slijede.

Baš kao i njegov kolega Krzyzevski, i Blanc je suočen sa neigranjem glavnih igrača. Naravno da postoje i razlike. Amerikanci, oni najbolji, su svoj nastup otkazali, dok su Francuzi, oni najbolji, pod suspenzijom tamošnjeg nogometnog saveza.

Naime, nakon debakla na SP-u u J. Africi, čelnici Francuskog saveza kaznili su pojedine reprezentativce zbog nediscipline i obstrukcija tokom Mundijala. Naši rivali iz grupe, tako su suspendovali: Evru (5 utakmica), Ribery (3), Toulalan (1),Anelka (18). Iako je takva odluka naišla na odobravanje francuske sportske javnosti, njihov novi selektor L.Blanc, u zadnje vrijeme baš i nije siguran u ispravnost tih kazni ili barem u njihov rok trajanja.

- U dilemi sam oko ovih kazni. Volio bih da mi neko objasni zašto je Anelka kažnjen sa 18 utakmica, a ne sa 19 ili 20.
Samo su neke od izjava selektora Blanca, a koje je tih dana prenio "Sport".

Jedna je bila posebno indikativna.
-Ovo očito nije idealna situacija za francuski fudbal, kojem su potrebni svi igrači kada počnu kvalifikacije za Euro.
Dakle, zna veoma dobro, Sušićev kolega sa suprotne strane o čemu govori.

Dodatni problem za njega je taj, što javnost u zemlji "Les Bluesa" želi rezultat odmah i sad.

Ako tek letimično pogledamo sastav Francuske koji je bio manje-više standardan u J. Africi i onaj od prije neki dan, kada su Trikolori poraženi od Bjelorusije u Parizu (0:1), onda možemo vidjeti da je u ekipi čak osam novih igrača. To su bez ikakve sumnje kvalitetni i talentovani igrači, ali pitanje je jednostavno. Mogu li oni garantovati prvo mjesto Francuske u našoj grupi? Nije isključena ta solucija, naravno. L. Blanc je izuzetan trener, baš kao što je bio i igrač. Ekipa je to sačinjena od igrača koji igraju za velike klubove... Ali, prvo mjesto i povratak na stare staze slave... Da li vjerujete u to?
Najnoviji rezultati govore da će naš naredni protivnik u kvalifikacijama za Euro imati još mnogo posla. Poraz od Norveške u prijateljskom susretu pred start najnovije kampanje, poraz od Bjelorusije u Parizu u 1. kolu kvalifikacija, 4 poraza u nizu što je najgori rezultat Francuza još od 1937. godine.

Sve su to pokazatelji da ovi novi momci, možda još uvijek ne mogu izdržati pritisak koji je pred njih nametnut.

Kada bi u jednom iskrenom razgovoru, selektora Francuske Blanca, pitali koji su to ciljevi u ovim kvalifikacijama, odgovorio bi zasigurno, da je to priprema ovih mladića za sljedeći ciklus kvalifikacija. Ali to nijedan prosječni navijač njegovog tima ne želi čuti, što je sigurno još jedan problem za tamošnju reprezentaciju.
 

Sušićeva "pila naopako" za sad je razuman potez

Šta je bolje? Ćirina samouvjerenost koji bi u svojoj specifičnoj ekstazi i u ovom specifičnom trenutku za protivničku ekipu povikao:"Dajte mi te Francuze, odmah i sad"!
Ili, možda Papetova mirnoća.

Iako smo često tražili odgovor na pitanje Sušićevog pretjeranog potenciranja svih kvaliteta selekcije Francuske, koji su barem prema njihovim zadnjim rezultatima zaista precjenjeni, možda je spuštanje lopte na zemlju i proglašavanje Francuza za favorite naše grupe od strane našeg selektora i najbolja solucija.

Sušić dobro poznaje naš mentalitet i jasno mu je da bi nas to moglo koštati. Još samo mi pojedine utakmice igramo punim angažmanom dok smo u pojedinim neprepoznatljivi.

Sasvim je onda jasno njegovo zadovoljstvo sa 3:0 protiv Luxemburga, negoli da smo pobjedili sa većom gol razlikom.
U ovom trenutku, a to Pape dobro zna, status naših igrača u svojim klubovima je na zavidnom nivou u odnosu na Francuze. Zašto negirati činjenice da smo u stvari mi ti koji imamo Džeku kao jednog od najboljih napadača svijeta, fantazistu Misimovića, wuderkinda Le Championata Miralema Pjanića, možda i najboljeg odbrambenog igrača tog istog prvenstva Spahića. Uz svo dužno poštovanje M'vili, Remyu, Hoarau to tek treba da postanu.

Pa ipak, imena ne dobijaju utakmice već igra tih imena na terenu. Naravno da nećemo ugostiti U-21, Francuske selekcije. Tu je ipak još niz respektabilnih imena: Lloris,Clichy, Malouda, Mexes. Ali, naše je pravo da se nadamo jednoj angažovanoj igri naših reprezentativaca koji će od prve minute pokušati pokazati da se Lorent Blanc ne može vaditi na nama i da mi, itekako imamo i vlastite planove.

Bit će interesantno posmatrati kako će naši igrači reagovati na činjenicu da sada svi traže pobjedu protiv Francuske koja više nije tako snažna. To je zasigurno uteg koji bi mogao otežati naša nastojanja za dobrim rezultatom. Sušić to sigurno zna ali i prepoznaje. Uvjereni smo kako će priprema naših mladića, pogotovo ona na psihološkom planu biti dobra i kvalitetna.
Da li će Francuzi osjetiti neigranje svojih glavnih zvijezda? Da li će na Koševu osjetiti da su tek B-ekipa svoje zemlje. Koliko je jedna nova generacija njihovih nogometaša spremna preuzeti odgovornost? Ili, da li smo upravo mi ti koji će im pokazati da je pred njima tek sada dug put ponovnog dokazivnja?

Sve su to pitanja zbog kojih željno očekujemo da počne utakmica.
Mi se nadamo da jesmo!

06.09.2010.
Sport.ba