Priča počinje 1987., kada je lokalni poduzetnik Jean-Michel Aulas postao predsjednik Olympique Lyona, tada običnog francuskog drugoligaša.
Kada su na kraju sezone 2001./02 podigli naslov prvaka Francuske, Aulasova vizija vođenja jednog fudbalskog kluba dostigla je vrhunac. Lyon je osvojio šest narednih prvenstava, čime su oborili nacionalni rekord.
Transformacija malo poznatog kluba u jednu od najboljih evropskih ekipa posebno dobija na značaju kada vidite da nije odrađena u stilu Abramoviča, Mansoura ili Al-Khelaifija.
Nije to ni rezultat dugogodišnjeg rada briljantnog stratega, jer su Lavovi imali četiri trenera tokom sedmogodišnje vladavine.
Umjesto toga, Lyon je golemo profitirao od strateškog plana njegovog predsjednika. Aulasovo strpljenje i napredno razmišljanje ključni su razlozi Lyonovog uspona u evropskom fudbalu.
U središtu njegove vizije je filozofija koju je najlakše opisati ovako: Što klub zarađuje više novca, više će utakmica pobjeđivati. Što više utakmica pobjeđuje, više će novca zarađivati.
„Ne želimo imati najbolju ekipu na papiru u smislu brenda. Imat ćemo najbolju ekipu u odnosu na naše investicije“, kazao je Aulas.
Od samog starta ovaj 65-godišnji predsjednik prihvatio je činjenicu da će svaki njegov igrač željeti otići u jedan od tradicionalno velikih evropskih klubova kada dosegne određenu razinu kvaliteta. Nije želio dopustiti da ovo spriječi klub od postizanja svojih ciljeva pa je došao do rješenja ovog problema.
Lyon je nastojao dovoditi mlade igrače u dobi između 20 i 22 godine. Pretvarali su mladiće u vjerodostojne zvijezde, a potom ih prodavali za veliki profit, ali ne prije nego su im pronašli adekvatne zamjene.
Sve je išlo jako dobro do dolaska Claudea Puela u ljeto 2008., kada prestaje apsolutna dominacija u državi, a definitivno nisu pomogli ni katarski milioni u Parizu tri godine kasnije.
Aulasovova strategija ne dopušta greške u modernom fudbalu, a on je ipak napravio nekoliko, uključujući Puelov četverogodišnji ugovor te dovođenje skupocjenih fudbalera, nakon čijih je prodaja klub bio u gubitku (Ederson, Bastos, Cissokho, Gomis, pa i povredama osakaćeni Gourcuff).
Stanje se nije popravilo ni odlaskom Puela te dovođenjem Remija Gardea, mada je 48-godišnjak zaslužan za afirmisanje okosnice tima u današnjosti (prije svih Gonalonsa, Lacazettea, Fekira, Tolissa, Ferrija i Umtitija).
Ipak, uslijed velikih gubitaka (od 2008. do 2013. preko 137 miliona eura), koji su ponajviše rezultirani odsustvom iz Lige prvaka, zaokret dolazi u ljeto ove godine, kada Aulas postavlja Huberta Fourniera, nekada solidnog defanzivca Borussije iz M'gladbacha i upravo Lyona, na mjesto glavnog trenera kluba.
Njegovo dovođenje nije pretjerano oduševilo Lyonove navijače, jer je Fournierov najveći uspjeh u karijeri bilo uvođenje malog Reimsa u Ligu 1 poslije 33 godine te 14. i 11. mjesto u protekle dvije sezone.
Nakon što su Lavovi početkom septembra bili 17. ekipa u prvenstvu, navijači su otvoreno kritikovali Fourniera i pozivali na otkaz, iako očito nije njegova greška što je ekipa bila hendikepirana odsustvom ključnih igrača zbog povreda.
Aulas je stao na Fournierovu stranu, pružio mu podršku, a ovaj mu se velikodušno odužio, jer Lyon ne zna za poraz još od 31. augusta (gostovanje Metzu) – skoro tri mjeseca!
Sedam pobjeda i dva remija, uključujući slavlja protiv Marseillea, Monaca i Lillea, možda i najvećih pretendenata u borbi za mjesta koja vode u Ligu prvaka, ako izuzmemo već pripisanu titulu PSG-u, iako postoji naznaka kako bi borba za naslov prvaka mogla biti najzanimljiva u prethodnih par godina.
Fournier najviše duguje formi četvorice igrača. Dok su fudbaleri poput Fekira, N'Jiea, Lopesa i u nekoj mjeri Jalleta bili zaista dobri, i postat će još bolji, kapiten Gonalons, korisni Tolisso, vatreni Ferri i golgeter Lacazette najviše se ističu ove sezone. Posljednji, više nego iko, profitira od Fournierove napadačke strategije, jer je postigao već 11 golova, samo četiri manje od kompletnog prošlosezonskog učinka.
Šta tek reći o zaboravljenom Gourcuffu, koji se nakon serije povreda polako vraća u formu kojom je nekada zavrijedio poređenje sa velikim Platinijem i Zidaneom. Nedavno je pokazao sjajnu stranu svoje ličnosti umanjivši vlastitu platu za više od 25% kako bi ostao u Lyonu i pokušao se iskupiti za niz povreda i propuštenih utakmica.
Povratak Greniera i Fofane (prvi je krenuo sa treninzima, dok će drugi odsustvovati do 2015.) svakako će pomoći, stoga treba vjerovati kako Fournier može vratiti Lyon u Ligu prvaka, posebno što je dugoročni projekat Monaca blizu raspada.
Lyon se vratio starim dobrim navikama, iako je još uvijek daleko od neprikosnovenog rivala iz Pariza. No, uz malo sreće sa povredama, Liga prvaka bi se ponovo trebala igrati na Gerlandu od naredne sezone, što je svakako prioritet broj 1 za Lavove. A onda, ko zna... Padali su i veći giganti od PSG-a.
sport.ba @sport.ba
