Dočekali smo i ono o čemu smo godinama sanjali – himna Bosne i Hercegovine odsvirana je na jednom velikom fudbalskom takmičenju, označivši tako historijski trenutak za našu zemlju i njen fudbal. Poraz od Argentine nikome nije preteško pao; uostalom, oni su ti koji su kandidati za svjetskog prvaka i jedna od najboljih ekipa na planeti. Otpor kojegu su izabranici Safeta Sušića pružili u Riju ostavio je nadu da ćemo u naredne dvije utakmice iskoristiti priliku i prvo Svjetsko prvenstvo pretvoriti ujedno i u uspješno Svjetsko prvenstvo.
Noć se (manje-više) prespavala, strasti (bi trebalo da su) se smirile i s kakvom-takvom vremenskom distancom može se analizirati ono što smo vidjeli u devedeset historijskih minuta Bosne i Hercegovine protiv Argentine.
Generalni zaključak domaće i strane javnosti je da su Zmajevi na Marakani ostavili dobar utisak te da se mnogo toga pozitivnog može izvući iz ovog nastupa. Međutim, u silnoj euforiji, malo smo se i zanijeli i zatvorili oči nad nekoliko jasnih nedostataka koje je pokazala naša selekcija.
Nervoza se mogla i očekivati – bio je to debi pred planetarnom publikom i trema je sasvim normalna stvar. Nažalost, nas je skupo koštala, jeftino primljenog autogola nakon prekida, ali i ovdje se može izvući pozitiva, a to je reakcija ekipe nakon gola. Realno, mi smo jedna od onih ekipa kojoj se svijet sruši nakon što krene loše, a kola ionako nizbrdo idu brže nego uzbrdo. Srećom, to se ovaj put nije desilo, igra se podizala i već nakon prve poluprilike, ekipa je stala na noge i bila, većim dijelom utakmice, ravnopravan protivnik. Bila je to još jedna potvrda da je ova generacija sazrela.
Činjenica da smo prema golu uputili više udaraca nego protivnik neke je navela na ideju da smo nadigrali Argentince, međutim takav zaključak može se donijeti jedino u virtualnom fudbalu. Istina, BiH jeste dominirala u određenim periodima utakmice, pogotovo u prvom poluvremenu, kada je imala kontrolu nad sredinom terena. Rezultat je to, donekle, izgubljenosti Argentinaca, koji čini se ni sami nisu očekivali Sabellinu promjenu sistema. Konfuzija koja je nastala otvorila je prostor u sredini i natjerala Argentince da mnogo više misle o svom nego o protivničkom golu.
Kada je defanziva u pitanju, tu je BiH odigrala odlično u prvom poluvremenu. Sušićeva pomalo čudna varijacija 4-2-3-1 dobro izgleda kada protivnik ima loptu, jer stojimo dobro organizovano, kompaktno, disciplinovano čuvajući prostor. Predstavljanje Muhameda Bešića kao zadnjeg veznog pokazalo se još jednom odličnim potezom, koji je doprinjeno neutralizaciji ne samo Messija nego cjelokupne tranzicije protivnika.
BiH je u odbrani pokazala dozu agresnivnosti i borbenosti koja je u igri s loptom nedostajala upravo koliko i dobra organizacija. Promjenom sistema Sabella je nesvjesno otvorio prostor u sredini, ali da bi se on u potpunosti iskoristio nedostajao je bolji učinak Senada Lulića i Izeta Hajrovića. Umjesto da rašire protivnika i naprave prostor našim igračima u sredini, ovaj dvojac je bio gotovo bezopasan, ako ne računamo udarce iz daljine. Doduše, rezultat toga je donekle i ta slaba organizacija u sredini – gotovo za čitavu utakmicu nismo vidjeli niti jednu dijagonalu. Miralem Pjanić i Zvjezdan Misimović često upadaju jedan drugom u krilo i tako neutraliziraju jedan drugog.
Argentina u prvom poluvremenu bila je zbunjena i nedorečena, i kao takva zrela da se kazni. Na pauzi je i sam Sabella shvatio da je pogriješio, pa je s Gagom i Higuanom promjenio sistem, optertivši našu sve sporiju sredinu. Nakon desetak minuta bilo je jasno da je Misimović igrač manje, da nema dovoljno energije za trku, međutim Sušićeva je reakcija u potpunosti izostala. Nije dugo trebalo Argentincima da uspostave kontrolu, u ovakvoj situaciji Bešić je ostao potpuno izložen i nije ni čudo da smo primili Messijev majstorski ali gol koji se mogao izbjeći.
Ono što je uslijedilo poslije toga – bacanje svih karata u napad – djelovalo je više kao potez očajnika, nego konkretan plan. Sistem se u potpunosti raspao i išlo se na kartu panike Argentinaca, koja je zamalo upalila, ali nije bila ni izbliza dovoljna da se ustvrdi da smo ozbiljnije ugrozili protivnika.
Sve u svemu, jako dobru ocjenu za igru zaslužuje tridesetak minuta prvog poluvremena, dok je ostatak, izuzev perioda od 55. do 75. minute, te početnih pet, bio manje-više zadovoljavajući. Najvažnije od svega je da smo pokazali karakter, zadržali pozitivnu atmosferu i odigrali solidnu utakmicu.
Sada je pred Sušićem najvažnijih pet dana u karijeri, kada se mora pripremiti za vjerovatno najozbiljnijeg konkurenta za drugo mjesto. Ono što je Argentina potvrdila je da sistem 4-2-3-1 djeluje solidno u defanzivi i da se mnogo toga ne treba mjenjati, ali da se konkrektni potezi moraju napraviti kako bi se ubrzala igra prema naprijed. Ako to znači ostavljanje igrača veličine Misimovića na klupi, onda to nije velika cijena – niko ne smije biti iznad dobrobiti tima.
Sve utakmice na ovom Svjetskom prvenstvu do sada su dobile brže, pokretljivije ekipe i nema sumnje da je to jedini recept za uspjeh. Utakmica sa Argentinom je postavila solidne temelje, zadržali smo dobru atmosferu, a sada je vrijeme da se izvuku pouke, nauči iz grešaka i spremi za naredne dvije utakmice. Pokazali smo da možemo, da nam je mjesto ovdje, sada to treba potvrditi tamo gdje se računa – na tabeli.
sport.ba @sport.ba
