Godina je 1940. i prošlo je skoro godinu dana od početka II svjetskog rata. Veći dio Evrope se predao Trećem Reichu. Sve oči su uprte prema jedinom otporniku – Engleskoj i onome što je ostalo od Britanskog carstva. Možda i najveće carstvo u historiji je na rubu poraza. Na sjevero-zapadu Engleske, između rijeke Mersey i Irskog mora, grad Liverpool svjedoči jednom od najvećih razaranja koje je ikada vidio jer je poslije Londona najviše bombardirani grad od strane nacista.
Prošlo je i nekoliko decenija, a Liverpool se jedva oporavljao od „Blitza“, kako se zvao period bombardovanja Velike Britanije od strane nacističke Njemačke. Izgradnja kanala Manchester Ship značila je da su brodovi koji dolaze iz Amerike i ostatka svijeta zaobilazili razorena pristaništa Liverpoola i odlazili direktno u Manchester. Ono što je nekada bio drugi grad carstva i najveća luka na svijetu, sada je bio na rubu izumiranja s obzirom da je polovina stanovništva grada otputovala u London ili SAD.
Ali, postoje neke stvari koje su jednostavno suđene. 1960., 47-godišnji Škot William Shankly preselio se na Merseyside kako bi trenirao prosječnog drugoligaša Liverpool. Jula iste godine, 4 lokalna tinejdžera su promijenila naziv svog benda „Silver Beatles“ u jednostavnije „The Beatles“. Bilo je suđeno da Liverpool promijeni historiju.
Do 1963., Liverpool se vratio u prvu ligu i odmah postao konkurent za titulu. Beatlesi, sa nekoliko velikih hitova, predvodili su muzičku scenu Merseysidea. Poput Beatlesa, Gerry And The Pacemakers je također bio bend iz Liverpoola. Nakon mračnih i neuspješnih 50-ih, fudbalski klub Liverpool je bio ponovo na vrhu. Anfield je bio krcat iz sedmice u sedmicu. Među tribina na Anfieldu, ona gdje se nalazilo jezgro navijača zvala se Spion Kop. Ime je dobila po južnoafričkom brdu gdje je veliki broj Liverpoolovaca izgubilo živote tokom Burskog rata 1900. Kop, stajaća tribina, mogla je primiti do 30.000 navijača što ju je činilo jednom od najvećih tribina na svijetu.
U to vrijeme ulaznice se nisu kupovale preko interneta 6 mjeseci prije same utakmice, već su navijači morali poraniti do stadiona i čekati u velikim redovima kako bi gledali svoj lokalni klub. Kako bi omladinu zabavljao i nabrijao za samu utakmicu, DJ na stadionu bi često puštao muzičke hitove, najčešće bendove iz Liverpoola tog vremena. Poznati po svojoj povezanosti sa muzikom, Scouseri na Kopu bi često pjevali te pjesme koje su često slušali po lokalnim klubovima.
Jednog hladnog novembarskog popodneva, dok su čekali izlazak svojih igrača, Kop je odjednom krenuo pjevati pjesmu za koju bi čovjek pomislio da je poznaju godinama. Pjevali su uz Gerrya Marsdena, također navijača Liverpoola, koji je izvodio svoj treći broj 1 hit u nizu. Melodija koju je preuzeo iz američkog mjuzikla „Carousel“ iz 1945. otpjevana u Merseyside stilu. Pjesma je nazvana „You'll never walk alone“.
Nakon fenomenalnog prijema od Kopa, pjesmu su puštali prije i poslije svake utakmice na Anfieldu te sezone. Tradicija koja se i danas očuvala. Do kraja sezone, polovinom 1964., Liverpool je postao prvak Engleske, a Beatlemania se proširila do Amerike i ostatka planete. Liverpool je bio na vrhu svijeta. Neobično pjevanje sa Kopa, jačina zvuka, humor, velikodušnost, transparenti, zastave, šalovi, originalnost, kreativnost, i najvažnije, jedinstvo učinili su tu tribinu najpoznatijom na svijetu. Mnoge tribine širom Evrope su nazvane po Kopu, a veliki broj navijača je preuzeo „YNWA“ kao klupsku himnu: Holandski klubovi Feyenoord, Twente, Cambuur, u Njemačkoj Borussia Dortmund, Borussia Monchengladbach, Mainz, Kaiserslautern, St. Pauli, Darmstadt, japanski Tokio, belgijski Club Brugge te škotski Celtic.
Drugi klubovi je vide kao sjajnu pjesmu (jednu od najboljih ikada), ali u srcima navijača Liverpoola ona ima posebno, jedinstveno i emocialno mjesto. Njene riječi su bile himna kluba u dva najvažnija događaja klupske historije. Najboljeg i najgoreg. 1989. i 2005. Hillsborough i Istanbul.
Hladnog popodneva 1963. najveća himna ikada je rođena, kada je priča između jedne pjesme i jednog grada započela. Ako mislite da je „You'll never walk alone“ samo još jedna pop pjesma iz 1960-ih koja se igrom slučaja pjeva prije svake utakmice, grdno se varate. Ovaj ritual je priča o jednom gradu radosti i tuge, ponosa i poniznosti. To je ratni krik, himna pobjede i povremene boli.
... At the end of the stormIs a golden sky...
sport.ba @sport.ba
Ali, postoje neke stvari koje su jednostavno suđene. 1960., 47-godišnji Škot William Shankly preselio se na Merseyside kako bi trenirao prosječnog drugoligaša Liverpool. Jula iste godine, 4 lokalna tinejdžera su promijenila naziv svog benda „Silver Beatles“ u jednostavnije „The Beatles“. Bilo je suđeno da Liverpool promijeni historiju.
Do 1963., Liverpool se vratio u prvu ligu i odmah postao konkurent za titulu. Beatlesi, sa nekoliko velikih hitova, predvodili su muzičku scenu Merseysidea. Poput Beatlesa, Gerry And The Pacemakers je također bio bend iz Liverpoola. Nakon mračnih i neuspješnih 50-ih, fudbalski klub Liverpool je bio ponovo na vrhu. Anfield je bio krcat iz sedmice u sedmicu. Među tribina na Anfieldu, ona gdje se nalazilo jezgro navijača zvala se Spion Kop. Ime je dobila po južnoafričkom brdu gdje je veliki broj Liverpoolovaca izgubilo živote tokom Burskog rata 1900. Kop, stajaća tribina, mogla je primiti do 30.000 navijača što ju je činilo jednom od najvećih tribina na svijetu.
U to vrijeme ulaznice se nisu kupovale preko interneta 6 mjeseci prije same utakmice, već su navijači morali poraniti do stadiona i čekati u velikim redovima kako bi gledali svoj lokalni klub. Kako bi omladinu zabavljao i nabrijao za samu utakmicu, DJ na stadionu bi često puštao muzičke hitove, najčešće bendove iz Liverpoola tog vremena. Poznati po svojoj povezanosti sa muzikom, Scouseri na Kopu bi često pjevali te pjesme koje su često slušali po lokalnim klubovima.
Jednog hladnog novembarskog popodneva, dok su čekali izlazak svojih igrača, Kop je odjednom krenuo pjevati pjesmu za koju bi čovjek pomislio da je poznaju godinama. Pjevali su uz Gerrya Marsdena, također navijača Liverpoola, koji je izvodio svoj treći broj 1 hit u nizu. Melodija koju je preuzeo iz američkog mjuzikla „Carousel“ iz 1945. otpjevana u Merseyside stilu. Pjesma je nazvana „You'll never walk alone“.
Nakon fenomenalnog prijema od Kopa, pjesmu su puštali prije i poslije svake utakmice na Anfieldu te sezone. Tradicija koja se i danas očuvala. Do kraja sezone, polovinom 1964., Liverpool je postao prvak Engleske, a Beatlemania se proširila do Amerike i ostatka planete. Liverpool je bio na vrhu svijeta. Neobično pjevanje sa Kopa, jačina zvuka, humor, velikodušnost, transparenti, zastave, šalovi, originalnost, kreativnost, i najvažnije, jedinstvo učinili su tu tribinu najpoznatijom na svijetu. Mnoge tribine širom Evrope su nazvane po Kopu, a veliki broj navijača je preuzeo „YNWA“ kao klupsku himnu: Holandski klubovi Feyenoord, Twente, Cambuur, u Njemačkoj Borussia Dortmund, Borussia Monchengladbach, Mainz, Kaiserslautern, St. Pauli, Darmstadt, japanski Tokio, belgijski Club Brugge te škotski Celtic.
Drugi klubovi je vide kao sjajnu pjesmu (jednu od najboljih ikada), ali u srcima navijača Liverpoola ona ima posebno, jedinstveno i emocialno mjesto. Njene riječi su bile himna kluba u dva najvažnija događaja klupske historije. Najboljeg i najgoreg. 1989. i 2005. Hillsborough i Istanbul.
Hladnog popodneva 1963. najveća himna ikada je rođena, kada je priča između jedne pjesme i jednog grada započela. Ako mislite da je „You'll never walk alone“ samo još jedna pop pjesma iz 1960-ih koja se igrom slučaja pjeva prije svake utakmice, grdno se varate. Ovaj ritual je priča o jednom gradu radosti i tuge, ponosa i poniznosti. To je ratni krik, himna pobjede i povremene boli.
... At the end of the storm
Is a golden sky...
