Pasivno zaleđe godinama je predmet rasprava među klubovima, igračima, navijačima... Na njegovo tumačenje 'glave razbijaju' najveći nogometni umovi, kao i sudi i njihovi pomoćnici koji su na svakoj utakmici prečesto u velikoj nedoumici.
Situacija na utakmici FA kupa između Manchester Uniteda i Preston North Enda, na kojoj je kontroverzna situacija s pasivnim zaleđem praktički spasila United ponižavajućeg ispadanja iz natjecanja, dokaz je kako pravila o zaleđu pod hitno treba pojednostaviti jer sadašnja bi tumačenja mogla napraviti još i veću štetu.
U 65. minuti utakmice United je gubio 1:0, bez previše prilika za izjednačenje... Tad je Ander Herrera pucao prema golu, a Wayne Rooney je stajao ispred Prestonova vratara u očiglednom zaleđu. No sudac i njegov pomoćnik ne misle da Rooney ometa igru, puštaju pasivno zaleđe. No Rooney je zaklanjao pogled vrataru Stuckmannu i ovaj nije niti stigao reagirati na Herrerin udarac. Lopta je ušla u gol. Nakon toga je United preuzeo dominaciju i na kraju pobijedio 3:1.
Komentator BBC-ja Martin Keown zapitao se: "
Kako to da Rooney u ovoj situaciji ne ometa igru?!" I baš u tom pitanju leži najveći problem pravila o pasivnom zaleđu - točna definicija situacije da li je igrač 'aktivan' ili 'neaktivan' u dotičnoj akciji.
Od 1925. do 1990. godine pravila su bila jednostavna - svaki je igrač u ravnini ili ispred posljednjeg obrambenog igrača bio u zaleđu. Bez obzira bio 'napadač' aktivan ili neaktivan. Iako je pravilo navodilo kako je igrač morao 'ići na loptu', suci su najčešće sudili zaleđe u trenutku dodavanja.
Promjene su počele 1995. godine donošenjem pravila prema kojemu zaleđa nema ako igrač koji je u napadu 'nije aktivan' i 'ne utječe na akciju'. Dodatno je pojašnjeno kako je zaleđe samo u slučaju 'ako je napadač svojim položajem na terenu u tom trenutku stekao prednost u odnosu na obrambenog igrača'. Tu su se pojavile prve nedoumice jer nitko nije mogao odrediti točnu definiciju 'neaktivnog igrača'. Dodatnim izmjenama pravila IFAB (Fifina organizacija koja se bavi pravilima nogometne igre) je samo zakomplicirao situaciju.
Tako danas 11. točka Pravila nogometne igre, među ostalim, navodi: Igrač je u zaleđu - ako se u trenutku rješavanja lopte od suigrača ili je lopta dodirnula suigrača:
- aktivno u igri
- utječe na igru
- utječe na suparničkog igrača
- stječe prednost zbog svog trenutnog položaja
Dodatno poglavlje definira značenje navedenih situacija i najmanje 14 mogućih scenarija kojima se pokušava objasniti sam čin 'utjecaja na igru' ili 'stjecanja prednosti'. No to pokriva samo mali dio potencijalnih situacija u samoj igri, a pitanje je koliko ih uopće suci i igrači mogu prepoznati i primijeniti u stvarnom vremenu za trajanja utakmice.
Zbog toliko mogućih situacija i 'sivih područja' prirodno je da će se pojaviti mnoštvo nedoumica i nedosljednosti, a samo je u posljednjih nekoliko mjeseci bilo više slučajeva u kojima su igrači u pasivnom zaleđu izravno smetali protivničkim vratarima zbog čega su pali golovi. I svaki su put suci bili izloženi neviđenom pritisku, ali činjenica je da se i oni muče u raspoznavanju tko je od igrača 'aktivno u igri', a tko 'neaktivno'.
"
Ispravno provođenje pravila je izuzetno teško i zahtjeva odgovarajuće osposobljavanje pomoćnih i glavnih sudaca kako bi što kvalitetnije prepoznali elemente koji ometaju igru", kazao je za Goal Keith Hackett, svojedobno jedan od najboljih europskih sudaca i bivši predsjednik Udruge sudaca Premier League, te napomenuo:
"
Pomoćni sudac mora biti u ravnini s posljednjim obrambenim igračem, a odluku mora donijeti s minimalnim odmakom. Treba pričekati i vidjeti u kojem smjeru ide akcija, time neće oštetiti napadača, ali ni momčad koja se brani. Mora zapamtiti položaj neaktivnog napadača kako bi u nastavku akcije mogao pravilno reagirati. Ukoliko to ne učini mogao bi oštetiti jednu od momčadi..."
Suci se susreću s još i više poteškoća tijekom utakmice jer igrači čine sve kako bi iskoristili pravilo pasivnog zaleđa. Svojedobno je Ruud Van Nistelrooy bio 'zaštitni znak' takvog pristupa igri. Nizozemac je konstantno bio u pasivnom zaleđu i pratio akcije svojih suigrača. Uključivao bi se tek u samoj završnici i najčešće - zabijao! Kopirali su ga mnogi, uključujući i njegovog bivšeg suigrača iz Manchester Uniteda i Real Madrida - Cristiana Ronalda!
Ova je taktika potpuno legalna, ali u neugodan položaj dovodi suce koji moraju odlučiti spada li to u kategoriju ometanja igre ili... Baš je takav primjer situacija u kojoj se našao Wayne Rooney. Čak i ako prihvatimo činjenicu da je Prestonov vratar imao čist pogled u trenutku kad je Herrera pucao prema golu, ipak mu je dobrim dijelom Rooney i - smetao! To se nikako ne može i ne smije definirati kao pasivno zaleđe!
Jedan od razloga donošenja pravila o pasivnom zaleđu bio je pokušaj da se promovira napadački nogomet, posebice nakon niza izuzetno neefikasnih utakmica na SP-u u Italiji 1990.
"
Ta je promjena donijela više golova, to je istina. Ali je i zakomplicirala rad sucima jer štiti napadača koji je u prilici za gol", kaže Hackett.
FIFA je uspjela u toj namjeri, svi obožavaju pratiti i uživaju u golgeterskom natjecanju Lea Messija i Cristiana Ronalda... No da li je to stvarno bilo za ukupnu dobrobit nogometa?
"
Hoćemo li se vratiti na stara pravila? Nećemo", siguran je Hackett koji ima rješenje:
"
Ja sam za to da se jasnije definiraju situacije pasivnog zaleđa kako bi se sucima olakšao posao."
Legenda svjetskog i njemačkog nogometa Franz Beckenbauer vrlo je kritičan prema pasivnom zaleđu.
"
U moje je vrijeme bilo jednostavno, zaleđe je bilo - zaleđe! Nije bilo važno gdje je bila lopta. Ovo sada je čista glupost. Aktivno i pasivno zaleđe su prekomplicirani", kaže Beckenbauer i dodaje:
"
Nogomet ima veliki problem. Moramo se kloniti kompliciranih izraza i vratiti što jednostavnija pravila jer je nogomet jednostavna igra!"
Baš pobjeda Manchester Uniteda protiv Preston North Enda dokazuje da je Beckenbauer u pravu. Vrijeme je da se pravilo o zaleđu vrati na ono od prije 1995. godine. Kad je zaleđe bilo - zaleđe!
sport.ba @sport.ba
