Kratak je put do seoskog kluba… Svega nekoliko odluka i već ste tamo! Najbolje je to pokazao Juventus, talijanska Stara dama, klub koji se može podičiti bogatom poviješću i velikom bazom navijača diljem svijeta. Umjesto da krenu prema europskom vrhu, oni su se ovoga ljeta pretvorili u mali, zapravo 'seoski' klub.
Svojevremeno, kada je Juventus igrao drugu ligu, mnogi su igrači otišli, ali neki su ostali. Nedved, Buffon, Trezeguet i Del Piero samo su predvodili listu velikih igrača koji su ostali vjerni klubu poštujući pritom ono što predstavlja i što im je dotad dao. Pristali su i na smanjenje primanja i na činjenicu da će odraditi sezonu u drugoj ligi. Čak niti tad, Juventus nije bio seoski klub. Tada je bio klub koji je morao platiti grijehe cijelog talijanskog nogometa, jednostavno zato jer su radili bolje istu stvar koju su svi odreda radili podno Apenina. Pritom, bili su klub koji je dao uvjerljivo najviše igrača u finalu 2006., što aktualnih, što onih koji su nekoć nosili dres Stare dame. Jer su bili veliki, možda i najveći europski klub u tom trenutku…
Ne, Juventus je postao seoski klub ovoga ljeta, a dvije su odluke bile dovoljne kako bi se to i potvrdilo. Prva je bila odlazak Antonija Contea, karizmatičnog trenera i čovjeka koji je obilježio novu eru uspona Torineza, novu eru koja je trebala klub poslati tamo gdje mu je i mjesto – u sam vrh europskog nogometa. Umjesto toga, kola su krenula putem prema dole! Conte je otišao jer je znao da je u klubu dosegao vrhunac, jer je znao da se s postojećim kadrom i transfer politikom ne može niti više niti dalje od onoga što je već postigao. Stagnacija je put prema propasti, u karijeri se ili napreduje ili odlazi, a Conte je izabrao ovo potonje. Pritom ga se mora razumjeti; njemu prvom bilo je teško napustiti klupu kluba koji toliko voli, ali vjerojatno bi on vrlo ubrzo postao 'žrtveni jarac' kada bi se, u nekoj fazi Lige prvaka, ispostavilo da se Juventus ne može natjecati s klubovima kakvi su Bayern, Real, Barca ili engleski teškaši. Serie A više nije bila dovoljna, u Europi se ne može bolje od onoga što je Conte već napravio (četvrtfinale) i stoga je odlazak bio nužnost.
I sasvim sigurno nije bio posrijedi samo nedolazak Alexisa Sancheza, već cijela politika te logika poslovanja i transfera. Dolazak Massima Allegrija nije ništa drugo nego samo još jedan okret noža u rani koja je nastala Conteovim odlaskom. I dok vrhunski trener i klupska legenda Michael Laudrup odlazi u Katar, dok najperspektivniji mladi trener Montella i dalje radi u Fiorentini, Juventus upošljava trenera vrlo ograničenih sposobnosti i gotovo nikakve vizije. Gori bi jedino bio Mancini, koji se također spominjao kao kandidat.
No, niti dolaskom Allegrija, niti priznanjem da niti jedan pravi igrač ne može doći u Torino proces nije završen. On je završen dolaskom Alvara Morate! Treba razumjeti, dovesti jednog od najboljih mladih napadača svijeta za 20 milijuna eura ne mora biti nužno loš posao, iako dodati tome još 15 pa dovesti Sancheza se čini isplativije. Ali, stvar je procjene… Ono što nije stvar procjene klauzula je u njegovom ugovoru koja mu omogućuje da se u roku od dvije godine može vratiti u Madrid (tzv. buy-back clause) ako Real doplati svega 10 milijuna eura. U tom trenutku, Juventus je postao seoski klub!
Jer nije Juve, tj. barem ne bi trebao biti poput Bayer Leverkusena, koji je pristao na slične uvjete kada je dovodio Danija Carvajala. Juventus je ipak ikona europskog nogometa i tako bi se trebao i ponašati, a ne dovoditi mlade igrače koje će Real vratiti pod svoje skute ako se pokažu dovoljno dobri. A upravo su to napravili kada su doveli Moratu, koji će zapravo igrati zato da bi se jednog dana vratio u Real, ili pokazao da nije dovoljno dobar da bi to zaslužio. Juventus nije 'Real B', klub u koji se igrači dolaze dokazati ili umrijeti, Juventus je klub čije su boje u najboljim godinama svoje karijere branili najbolji igrači nogometne povijesti poput Platinija, Laudrupa, Bonieka, Zidanea, Buffona i mnogih drugih. To je povijesna obaveza koju je sadašnja uprava zaboravila, kada je sklapala ovakav dogovor s Realom.
Samo radi potvrde, ostatak je novca ovoga ljeta potrošen na potpune nogometne anonimuse, koji će možda postati solidni igrači, ali sasvim sigurno nikad jedan Arturo Vidal, koji je mislima već u Manchester Unitedu. Svi navijači i simpatizeri Juventusa mogu se samo nadati da je ovaj preobražaj stvar tek trenutačne, kratkotrajne bolesti, a ne prvi simptomi pacijenta na umoru.
Nešto slično može se tvrditi i za cijelu talijansku Serie A, koja kada ostane bez Vidala i Cuadrada, ostaje na tek šačici talijanskih veterana (Pirlo, Buffon), koji su nekoć bili najbolji na svijetu. Juventus je Italija u malom, a on je ovoga ljeta postao – seoski klub!
sport.ba @sport.ba
