17. 10. 2014 - 14:13
Razlog zbog kojeg je Guardiola napustio Barcelonu
907
Shares
Razlog zbog kojeg je Guardiola napustio Barcelonu

Slavni trener

Razlog zbog kojeg je Guardiola napustio Barcelonu

K. D.
17. 10. 2014 - 14:13
0
Shares
"Pripremi se Manel, izabrao sam Bayern!" U Pescari na sjeveroistoku Italije, Manel Estiarte (Guardiolin osobni pomoćnik) se smije. Doduše, teško je bilo za njegova starog prijatelja zatvoriti jedno poglavlje u životu, ali odluka o novom koraku je očito bila laka. Njihova destinacija na kraju nije bila Engleska, već Njemačka. Smjena se događa pet mjeseci nakon što je Pep napustio Barcu. U to vrijeme bio je zatrpan ponudama: Chelsea, Manchester City, Milan i naravno, Bayern. Realno, to nisu ponude za posao, već ljubavna pisma, molbe za najbolje trenere. Odlazak iz Barce je bio dug i težak, a Guardiola je podijelio svoje planove sa svojim prijateljem Estiarteom prije nego što je pričao s klubom, pa čak i Titom Villanovom, njegovim nasljednikom. Razlog je bio izravan. nakon četiri godine maksimalnog intenziteta, Pep je bio iscjeđen. Nije mogao ništa više dati. To, dakako, nije bio jedini razlog. Tokom četverogodišnjeg mandata, od Pepa se očekivalo da se ponaša kao trener, glasnogovornik, predsjednik te čak koordinator za putovanja. Za to vrijeme mučio se da ostane u dobrim odnosima s dva predsjednika. U Joanu Laporti je vidio dinamičnog, ali pomalo napornog čovjeka, koji je posjedovao vulkansku energiju i koji bi jednu minutu davao podršku, a drugu okretao leđa. Električan, kontradiktoran i povremeno nepristojan. Sandro Rosell je bio drugačiji, a Pep je brzo otkrio da je njegov osmijeh prikrivao hladno i podmuklo srce birokrata. Guardiola je povremeno balansirao s Laportinim histeričnim ponašanjem, sa svojom smirenošću. Nosio se s Rosellovim pobožnim držanjem davši puno svoje energije. Odnosi s oba predsjednika nisu bili jednostavni. Pep se uspio smireno i tiho nositi s Laportinim glumačkim izljevima. Iako dvojica nisu bila bliska, trener je cijenio prilike koje mu je predsjednik dao. Laporta je isprva doveo Guardiolu kao trenera Barcelone B, a Pep je tamo bio jako uspješan, dignuvši ekipu iz teške treće lige, a to mu je jedan od najvećih uspjeha. Njegova zahvalnost Laporti je bila apsolutno iskrena te je išla i prema sportskom direktoru, svojem starom kolegi iz Cruyffovog 'Dream Teama', Txikiju Begiristainu. Trijumfi za vrijeme Laportine ere, međutim, prikrivali su muku koja se događala iza zatvorenih vrata. Guardiola Na trenutke, Pep se osjećao kao kapiten masovnog broda borivši da klub odvede u jednom smjeru, dok je klub povlačio u drugom. Nijedna odluka nije bila izravna, bila to o premještanju treninga na drugi teren, o osiguravanju da sjedište ima iste sponzorske aute kao i ekipa, o organiziranju fotografiranja u javnosti ili o dogovaranju klupskog službenog sponzora. Barcelona je bila velika mašina, koja je imala malo veze u liderskom stilu nalik onom kako je Pep Guardiola vodio tim. Međutim, do početka 2010. godine Guardiola je nanjušio da bi se stvari mogle okrenuti na lošije. Predsjednički izbori su nadolazili tog ljeta, a Sandro Rosell je bio favorit za pobjedu. Rosell je bio potpredsjednik od 2003. do 2005. do neslaganja s Laportom zbog čega je odstupio. Pod Laportom katalonski trener osvojio je svih šest titula: Primeru, Kup kralja, Ligu prvaka, europski i španjolski Superkup i Svjetsko klupsko prvenstvo. Rosell je dobio nadmoćno izbore, a njegov dolazak stvorio je osjećaj animoziteta i gnjev prema već kompleksnim birokratskim problemima, koji su zagadili život u klubu. Privatno, novi predsjednik navodio je da je Pep kao Dalaj Lama. Vjerujući da je njegov trener odan Laporti, teško je stjecao povjerenje u njega i zamjerio je činjenicu što je momčad osojila šest trofeja za vrijeme vladavine njegova prethodnika. Jaz između predsjednika i trenera postao je nepremostiv kad je Rosell nagovorio članove odbora kluba da glasuju u korist toga da se protiv Laporte podnese postupak. Rosell je bio dovoljno pametan da se suzdrži od glasovanja, ali za Guardiolu to je bio početak kraja. Tokom četiri godine Pep je tražio besprijekorni trud svojih igrača. Očekivao je samo najbolje i na trenutke njegovi strogi standardi stvarali su trzavice unutar grupe. Mnogi igrači nisu se obazirali na nemilosrdnu količinu rada, ali neki su osjetili da imaju pravo malo se odmoriti. Bili su elita svjetskog fudbala na kraju svega, a imali su trofeje kao dokaz. Više od jednog Pepovog igrača bilo je zainteresirano da sudjeluje samo u važnim utakmicama te su počeli raditi isprike da izbjegnu neinspirativne zimske utakmice, koje su se igrale na hladnim i teškim terenima. Dodatne nevolje Guardioli, jedno novo pojačanje, posebno nije opravdalo očekivanja. messi-guardiola Uprkos daljnjim timskim uspjesima, Pep je znao da se njegovo vrijeme u Barceloni bliži kraju. "Dan kad vidim da je svijetlo napustilo oči mojih igrača, znat ću da je vrijeme za odlazak." Do početka 2012. godine, neke oči su već manje sjajile. Ljudi oko Barce često su tvrdili da je na Pepovu odluku za odlazak utjecao nedostatak Rosellove potpore za njegove planove da napraviti drastične promjene u ekipi. Planovi su uključivali prodaju igrača poput Gerarda Piquea, Cesca Fabregasa i Danija Alvesa. Katalonski trener odriješito je zanijekao to kad smo pričali. "To jednostavno nije istina. Napustio sam Barcelonu jer sam se istrošio. Objasnio sam predsjedniku u listopadu 2011. kako sam se osjećao. Nisam se predomislio nakon toga. Zato ne bi imalo smisla da mijenjam sastav. Znao sam da odlazim! Stvar je ta da smo osvojili četiri titule te godine i igrali smo bolje nego ikad s formacijom 3-4-3 koju smo koristili protiv Reala te 3-7-0 koju sam zagovarao na Svjetskom klupskom prvenstvu. Igrali smo briljantno, ali bio sam na koljenima i nije mi ostalo taktičkih ideja. Zato sam otišao, drugog razloga nije bilo.", piše Goal.
Učitaj još novosti