S posebnim će zanimanjem šef minhenskog Bayerna Pep Guardiola promatrati dvoboj koji će u utorak navečer u Vigu odigrati dvije momčadi koje su obilježile posljednje desteljeće svjetskog nogometa. Španjolska, svjetski prvak iz 2010., kao i pobjednici Eura 2008. i 2012., te Njemačka koja je zasluženo osvojila najprestižniji nogometni naslov na posljednjem Mundijalu u Brazilu. A bez golemog Pepovog utjecaja na te reprezentacije, lako su mogle ostati i bez tih trofeja...
"Veselim se sjanoj utakmici jer obje momčadi imaju izvrsne trenere i igrače," rekao je Katalonac uoči ovog susreta nogometnih velesila.
Ali upravo je njegova trenerska briljantnost velikim dijelom dovela te momčadi do najviših dometa. Furija je 2010. u Južnoj Africi imala čak sedam igrača iz legendarne i trofejne Pepove Barcelone koju je vodio u razdoblju od 2008. - 2012. Još su dvojica (Fabregas, Villa) igrala za druge klubove u vrijeme SP-a, da bi nešto kasnije stigli u Pepov klub.
Iako su neki, poput Xavija i Inieste, bili već važni kotačići igre Barcelone i prije Pepa, te osvajači Eura u Austriji i Švicarskoj, tek Del Bosqueova furija koja je nešto kasnije pokorila svijet zapravo najviše duguje Pepovoj kombinatorici i dotad neviđenom nogometu koji je igrala Barca. Uz spomenuti dvojac koji je bio ključan u sredini terena, Puyol i Pique su držali obranu, dok su u momčadi bili i veznjak Sergio Busquets te napadač Pedro Rodriguez koje je upravo Pep trajno uveo u prvu momčad iz Barcelone B. Tada je do reprezentacije (ne i mjesta glavnog čuvara mreže) došao i Victor Valdes koji je branio u životnoj formi na Camp Nouu.
"Nadam se da će Španjolska osvojiti Svjetsko prvenstvo jer ova generacija igrača to zaslužuje. Ali ne treba govoriti kako ova momčad počiva isključivo na igračima Barcelone, mnogo je igrača reprezentacije i iz drugih klubova koji su jednako važni," bio je skroman katalonski strateg nekoliko dana prije finala.
I rekao je istinu, no upravo se na Barcinoj filozofiji inzistiranja na golemom posjedu lopte temeljila igra furije, a na kraju, baš su Pepovi glavni igrači odlučili najbitnije utakmice. Carles Puyol, u to vrijeme već dugo ustaljen kao ponajbolji branič svijeta, zabio je Nijemcima za pobjedu u polufinalu, dok je "maestro" Andres Iniesta presudio Nizozemcima u produžecima velikog finala.
Sam Guardiola je 47 puta zaigrao za Španjolsku, a predstavljao ih je i na Mundijalu 1994. u SAD-u. No, njegova jasna potpora katalonskoj neovisnosti mogla bi lako utjecati na to da ga se nikada ne uzme u obzir kao mogućeg izbornika la roje. Bez obzira na taj dio priče, Vicente del Bosque veliki je Guardiolin saveznik:
"Pep je važan čovjek za naš nogomet kojem je toliko dao. Uvijek je bio vjeran kada je u pitanju nacionalna selekcija."
Nakon što je s Del Bosqueom praktički bio "supotpisnik" naslova prvaka svijeta, isto se može reći i za novo osvajanje europske krune za Španjolce na Euru 2012. u Poljskoj i Ukrajini kada je furija još jednom potvrdila kako je najbolja reprezentacija svijeta s više od pola desetljeća gotovo neviđene dominacije svjetskim nogometom.
No, 2014. im je na vrhu stigla "smjena" i, gle čuda, arhitekt novih svjetskih vladara Nijemaca ponovno je velikim dijelom bio - Guardiola.
I minulog je ljeta, kao i prije četiri godine, sedam Pepovih pulena sudjelovalo u osvajanju Mundijala. I ponovo su to bile uglavnom ključne uloge.
Na vratima je bio čudesni Manuel Neuer, kapetan elfa je Philipp Lahm, najbolji strijelac momčadi Thomas Müller, a Mario Götze na kraju je pogotkom donio suigračima, izborniku Joachimu Löwu i navijačima nezapamćeno slavlje.
I opet je stigla Guardiolina poruka, ovoga puta nakon finala:
"Ovo je čudesno za Njemačku. Čestitam svim mojim igračima i izborniku Joachimu Löwu. Uživajte u ovoj pobjedi na Svjetskom prvenstvu koju ste u potpunosti zaslužili."
Skromni Pep opet je ugradio veliki dio u taj trijumf elfa, što kroz rad sa svojim nogometašima u Bayernu, a što kroz sam način igre koji je Löw, veliki Guardiolin poklonik, tako neskriveno pokušao kopirati od Katalonca.
Mnogi će se tu prvo sjetiti kapetana Philippa Lahma kojeg je Guardiola trajno "prekomandirao" s mjesta klasničnog braniča uz jednu ili drugu aut-liniju, na poziciju zadnjeg veznog. No, to i nije najbolji primjer jer s Lahmom je u vezi prvi zaigrao upravo Löw i to na prijateljskoj utakmici s Englezima 2007. Ipak, izbornik elfa nakon tog dvoboja vratio je Lahma u zadnju liniju, a tek dolaskom Guardiole omaleni je 31-godišnjak praktički za stalno premješten na mjesto zadnjeg veznog. Tada je to kao trajno rješenje prihvatio i Löw, pa je na taj način i započeo Mundijal, no silom prilika nakon ozljeda nekih igrača (ali i kritika javnosti!) tijekom SP-a Lahm je ipak vraćen na poziciju gdje je proveo veći dio karijere.
Ono gdje je puno značajniji utjecaj Pepa na Löwa je promjena načina igre iz dobrim dijelom reaktivnog (na česte brze i kvalitetno uigrane protunapade) u korist sistema u kojem je naglasak na traženju prilika kroz veliki posjed lopte i kombinatoriku. Na to je izravno utjecao i poraz od Španjolske u polufinalu afričkog SP-a 2010. Tada je Löwove igrače nadigrala upravo furija koja se velikim dijelom oslanjala na Pepovu filozofiju.
Guardiolin je dolazak u Bayern (ljeto 2013.) stigao baš u pravo vrijeme za elf.
"Njegove su ideje briljantne. Bayern se fokusira na prebacivanje igre u suparničku polovicu terena, a to je i naša zamisao. Želimo ostvariti što veći posjed lopte," rekao je izbornik elfa uoči prijateljskog dvoboja s Irskom u listopadu 2013.
Iako je Guardiola došao u najgorem mogućem trenutku za trenera, kada je Bayern s Juppom Heynckesom osvojio trostruku krunu (Ligu prvaka, Bundesligu i DFB Kup) nakon čega je trener otišao u mirovinu i kada je gotovo nemoguće ponoviti taj pothvat, ostavio je velik trag već u svojoj prvoj sezoni. I kroz dva trofeja (ponovo Bundesliga i DFB Kup), ali mnogo značajnije je udaranje pečata "Barcelonine igre" promijenivš na taj način dovrim dijelom filozofiju Bayerna. No, dok je u Bayernu bilo i podosta kritika na takav pristup, od toga je mnogo više od kluba profitirala njemačka reprezentacija. Jedan od najboljih primjera je Toni Kroos koji do dolaska Pepa nije u potpunosti ostavrivao svoj golem potencijal ni u klubu ni u reprezentaciji, no prošle je sezone "procvao". Guardiolina kombinatorna igra savršeno mu je odgovarala.
Završni komentar na Pepa kao "tvorca" svjetskih prvaka daje legendarni Johan Cruyff, čije riječi uvijek imaju posebnu težinu.
"Sjajna je stvar kod Guardiole što on ne nameće nekakav svoj način igre momčadi koju trenira već analizira što je najbolje za momčad, posebno skrene pažnju na neke detalje i onda vodi momčad prema najvećem mogućem uspjehu."
"Nije slučajnost što su sedmorica njegovih igrača bili dio trijumfalne španjolske reprezentacije 2010. te što je isto bilo i sa Njemačkom 2014."
sport.ba @sport.ba
