"Dikod uđe, dikod ne uđe", poznata je izjava legendarnog Hajdukovog centarfora Mate Baturine nakon jedne utakmice. Mada se ta jednostavna, a tako istinita činjenica, s kojom smo se u pop kulturi nerijetko mogli susresti u inačici "you win some, you lose some", može primijeniti na otprilike svako područje našeg života, ovdje ćemo je iskoristiti u sličnom kontekstu koji je imala u originalu - onom nogometnom.
Možda je to zato što živim u Splitu, ali jako lako bih se dao kladiti da strastveniji obožavatelji nekog sporta od nogometnih navijača ne postoje. Najbolji primjer imamo upravo u vlastitom dvorištu - klub koji deset godina nije osvojio naslov prvaka u ligi koja je već odavno postala potpuno ruganje i privatni biznis bande kriminalaca, desetci tisuća ljudi iz utakmice u utakmicu dolaze grleno podržati na tribinama, tisuće ga u vlastitim aranžmanima odlaze bodriti na gostovanja po stadionima i seoskim pašnjacima u cijeloj državi pa i van iste, a broj pretplatnika kluba navijača uspijeva konstantno rasti i u trenutcima kada je već godinama u ozbiljnoj novčanoj te rezultatskoj krizi. Klub je lokalni ponos, simbol grada, a poistovjećivanje s njim tradicija je koja traje, piše HCL.hr.
Strast navijača ujedno može biti unosan biznis - shvatili su to odavno mnogi, od uprava velikih europskih klubova koji sada cijenu za ulaznicu na veće utakmice naplaćuju u rangu iznosa prosječne hrvatske plaće, do developera videoigara koji su još na Atariju prije više od 30 godina krenuli raditi nogometne igre. S poviješću te rivalitetom PES-a i Fife posljednjih godina vjerujem da su dobro upoznati svi koji su u životu primili gamepad u ruke, a sada je stiglo vrijeme da vam nakon više od mjesec dana provedenih s prvim next-gen Pro Evolution Soccerom napokon odgovorimo na pitanje iz prve rečenice - je li ušla?
TEREN JE NAŠ
Konami je ovogodišnje izdanje svoje nogometne simulacije promovirao sloganom "The pitch is ours", što je sugeriralo da je unatoč ušminkavanju grafičkog prikaza koje svi očekuju zbog prelaska na nove konzole, glavni fokus studija ipak na događanjima na terenu, odnosno na igrinom gameplayu. Nisu nas lagali, jer najjači adut ovogodišnjeg PES-a upravo je - njegov nogomet.
Dobili smo simulaciju koja u nijednom trenutku ne djeluje skriptirano, kod koje nema neprobojnih "e stari ja ti samo od centra opalim taj šprint po boku, dođem do šesnaesterca i dodam igraču na drugoj" taktika niti nezaustavljivih svemiraca koji će ludim fintama promiješati polovicu stadiona.
Zvijeri od igrača, naravno, postoje i sposobni su oni nekad ludim naletom proći i nekoliko protivničkih nogometaša pa možda čak nakon toga i sami zakucati gol u rašlje, no takve situacije puno češće su izuzetak nego pravilo. Favorizira se mudra pas igra, inteligentno stvaranje prostora na jednoj strani privlačenjem protivnika na drugu, izbacivanje obrambenih duplim pasevima te taktičko prilagođavanje situaciji. Ovdje je riječ o nešto sporijem nogometu koji rezultira i s manje pogodaka po utakmici, no one golove koje zabijete ćete s užitkom više puta pogledati u replayu jer su najčešće plod truda te kvalitetno zamišljene i atraktivno odrađene akcije.
Igrači nikada do sada nisu u tolikoj mjeri reagirali na izmjene formacija te instrukcije koje im dajete, važna novina tu je sistem "fluidnih" formacija koji omogućuje različite strategije za igranje napada i obrane, a upravo će taktičko nadmudrivanje prije te tijekom utakmice, uz ono na samom terenu, nerijetko donijeti onu važnu prevagu.
Stamina, odnosno izdržljivost nogometaša također je faktor koji ima važnu ulogu - mudro je ne držati prst čitavo vrijeme na gumbu za sprint ako želite da igrači i u posljednjem dijelu utakmice budu u stanju trčati za loptom. Doduše, svakako će se osjetiti svježina igrača koji je ušao tek u zadnjoj četvrtini u odnosu na one koji su na terenu čitavo vrijeme, što je još jedan element koji pridonosi realnosti.
Zbog svega navedenog praktički nijedna odigrana utakmica nije identična i zapravo nikada niste sigurni kako nadmudrivanje s idućim protivnikom može izgledati, što dovodi do onog uzbuđujućeg te adiktivnog osjećaja potrebe za odigravanjem "još samo jedne" - koja nikad nije samo jedna, otprilike kao kada idete s prijateljima popiti samo jednu pivu. Navedeno je, naravno, pohvala za igru i prilično pozitivna stvar, doduše samo ako ste tu "jednu" utakmicu odlučili odigrati na dan kada baš i nemate nekih važnih obveza.
Postoje u nogometu ti frajeri koji nose rukavice i jedini imaju dopuštenje da tijekom utakmice dodiruju loptu rukama. Kad smo kao djeca igrali u kvartu, golmani su obično bili momci koji najslabije igraju, no to svejedno nije baš pretjerano korektno opravdanje zašto ih je Konami prethodnih godina činio apsolutnim debilima. Uglavnom, gospoda između stativa ove godine napokon su upristojena: udarce koje bi trebali obraniti - obrane, šuteve koje nitko u poznatom nam sunčevom sustavu ne bi uspio odbiti van mreže prime u branku i to je zapravo jedino što smo od njih i tražili u ovoj igri. Hvala Konami.
Malen osobni problem ipak imam s fazom obrane - riječ je o nečemu za što sam isprve bio uvjeren da će proći kad se pošteno ufuram u igru, no nažalost nikad nije u potpunosti izostalo. Pošto najčešće ipak igram s ekipama koje dobro poznajem, a ne trećeligaškim brazilskim momčadima okupljenima na pauzama između prodavanja suncobrana po Copacabani, siguran sam da moji igrači ne bi trebali imati problema s invaliditetom. Ipak, nekada, posebno na većim težinama, nogometaši u obrani doista djeluju oduzeto. Frustrirajuće je kada se opako ime od stopera muči sa znatno slabijim centarforima kojima bi u duelu nekom logikom trebali loptu oduzeti zatvorenih očiju. Jedna od prošlogodišnjih pozitivnih novina bilo je naguravanje u obrani desnom gljivom na gamepadu, koje je ovaj put izostalo i nekako baš nedostaje.
PRAŠNJAVA PREZENTACIJA
Početni igrin izbornik pozitivno je iznenađenje - izgleda znatno sređenije i modernije te funkcionira brže nego do sada, no može se reći da zapravo samo ulijeva lažnu nadu. Meniji u samim igrinim modovima još uvijek djeluju zastarjelo i nezgrapno, a navigacija njima predstavlja blagi napor i jednostavno oduzima više vremena nego bi trebala. Tako se ujedno pomalo smanjuje uzbuđenje koje donose utakmice, budući da oni važniji modovi predviđaju da solidnu količinu vremena provodite u izbornicima sređujući momčad, kupujući nove igrače, prateći razvoj starih i slično.
Jon Champion i Jim Beglin imena su koja je prilično teško ne zapamtiti jer se gospoda već čitav niz godina pristojno predstavljaju na početku svake utakmice, a unatoč činjenici da otprilike nijedan igrač serijala nikada nije imao riječi pohvale za njih, nikako da se po tom pitanju nešto poduzme. Komentatori su i ove godine dosadni, hrpa fraza koje izgovaraju identična je kao i u prošlom izdanju, a čak i one nove rečenice postanu repetitivne jer ih Jon i Jim naprosto nemaju previše u svom arsenalu. Pošto mirni prosvjedi protiv komentatora očito ne polaze za rukom, predlažem da sljedeći korak bude nedavno isprobano bacanje bengalki u teren kako bi se zaustavila neka od sljedećih reprezentacijskih utakmica. Tako će shvatiti našu poruku!
FORREST GUMP U MOMKLUBU
Glavni razlog zašto našu recenziju čitate nešto kasnije jest jer smo htjeli malo vremena posvetiti igrinom online segmentu i novom, ključnom modu naziva myClub - navedeno nam nije bilo dostupno u našoj recenzentskoj kopiji sve dok igra nije i službeno izašla na našim prostorima.
Nastao kao očita reakcija PES-a na konkurencijin Ultimate Team, myClub najveću pažnju pridaje potpuno novom taktičkom segmentu - timskom duhu koji ovisi o podudaranju taktičkih preferencija igrača te trenera koje ste odabrali, a osim biranja igrača koji odgovaraju trenerovim vizijama, duh raste i zajedničkim igranjem utakmica. Zbog toga više nisu važne samo pojedine ocjene igrača, već i njihova međusobna kemija, koja na kraju može znatno pomoći ili odmoći na terenu.
Transferi u ovom modu ne postoje: nogometaše uzimate preko agenata, a dijele se po snazi na bijele, brončane, srebrne, zlatne i one najrjeđe, crne, koji sadržavaju najimpresivnije bisere svjetskog nogometa. Problemčić je što nikada ne birate direktno nogometaša kojeg želite, već samo njegovu poziciju i okviran razred prema ocjenama, dok pojma nemate koji će vas točno momak u kopačkama dočekati. Riječ je o očitoj želji unošenja faktora sreće u odabir igrača kojim se želi onemogućiti vječna problematika da svaka ekipa sadrži gotovo identičnu prvu jedanaestoricu, no nekada ipak živcira što je "kupovanje" igrača praktički potpuno nasumično. "MyClub je kao kutija čokolade, nikada ne znaš što ćeš dobiti", rekao nam je jednom prilikom Tom Hanks.
Ove godine po prvi put je uveden i sistem mikrotransakcija - pravim novcima možete se opskrbiti myClub bodovima koji se inače dobivaju igranjem utakmica uz bonuse za pobjede i različita postignuća, a bodovima si, naravno, kupujete nove igrače. Očita je to pomama Konamija za novčićima igrača koji nisu dovoljno strpljivi ili vješti da si kvalitetnu ekipu stvore dobrim igranjem, već je žele imati bez ikakvog truda i nikako nismo oduševljeni tom idejom.
Svakako je zabavno tijekom utakmica uočavati utjecaj timskog duha na ponašanje igrača, kao i ono iščekivanje koje će poznate igrače sljedeći protivnik imati u timu te kako će oni međusobno funkcionirati. Treba pohvaliti i nagrađivanje svake završene utakmice bodovima, što je dobar poticaj igračima da unatoč frustrirajućem gubitku utakmice istu ne prekinu prije nego sudac zazviždi kraj.
ŠJOR MATE, UŠLA JE
Nisam siguran na kojem pazaru developeri ove godine rješavaju te svoje servere, no fascinantan je niz novih igara koje zadešavaju kronični problemi s online dijelom. PES im se, nažalost, odlučio pridružiti - velik broj igrača još uvijek ima stalne probleme sa spajanjem na bilo koji mrežni meč, kada ipak budu te sreće lag je nerijetka pojava, a o svemu dovoljno govori i par nenajavljenih Konamijevih maintenancea tijekom kojih je online bio onemogućen. Doduše, utakmice koje sam uspio zaigrati bile su prilično napete i dojma sam kako će online biti jako rado igran kada (i ako) se serveri napokon dovedu u red.
Nogomet je divan sport, a jako dugo nije izgledao atraktivnije u jednoj video igri - Pro Evolution Soccer 2015 kao da shvaća onu samu njegovu srž. Kada se tijekom igranja utakmice osjećate uzbuđeno unatoč tome što gubite - jer zlo đubre od protivnika je stvarno povuklo par divnih poteza kojima vam je izbacilo cijelu obranu i skucalo impresivan gol u mrežu - znate da je upravo onaj najbitniji dio odrađen kako treba. Dikod uđe, dikod ne uđe, kazao je Mate Baturina. Konamijeva lopta ove godine možda nije ušla savršenom putanjom bez ikakvih problema po putu, ali ušla je. A to je ono što se na kraju računa.
sport.ba @sport.ba
