Ni jedna od današnjih vedeta Bayerna, ali i kompletne njemačke reprezentacije, nema takvu gracioznost kao što je to imao Stefan Effenberg.
Svi se sjećaju ovog plavokosog veznjaka dok je krajem prošlog stoljeća, zajedno sa našim Hasanom Salihamidžićem, žario i palio njemačkim i evropskim stadionima.
Tokom karijere često je bio u nemilosti medija s kojim je uvijek bio na ratnoj nozi. Uvijek više kritikovan nego hvaljen, Effenberg se istakao svojim fudbalskim znanjem i tu mu niko nije mogao ništa prigovoriti.
Mnogi su mu spočitavali kako za reprezentaciju nije ništa dao, onoliko koliko je Bayernu.
Njega to nije mnogo pogađalo, on je igrao onoliko koliko je htio, ne koliko je znao. Barem je takav utisak ostavljao na terenu.
Rođen u Hamburgu, karijeru je počeo u Borussiji Moenchengadbach za koju je igrao od 1987. do 1990.
Tada su njegov talenat primjetili u Bayernu za kojeg je igrao dvije godine, do 1992. kada je otišao put Italije, u Fiorentinu gdje je igrao zajedno sa Brianom Laudrupom i Gabrijelom Batistutom, i to u drugoj ligi. Njih trojica su bili najzaslužniji za uvođenje "viola" u elitni rang italijanskog fudbala.
u Firenzi se zadržao dvije sezone, kada se 1994. ponovo vraća u Borussiju čiji će dres nositi do 1998. kada ponovo dolazi u Bayern.
Period koji je uslijedio u bavarskom gigantu najblistaviji je u Effenbergovoj karijeri.
Do 2002. osvojio je Ligu prvaka 2001., dok je prvak Njemačke bio u tri navrata (1999., 2000. i 2001.).
Za reprezentaciju Njemačke odigrao je 35 mečeva i postigao 5 golova.
Nakon Bayerna igrao je još jednu sezonu za Wolfsburg, da bi 2004. karijeru završio u Al-arabiju.
U 431 zvaničnih utakmica postigao je ukupno 87 golova.
sport.ba @sport.ba
