Povedem loptu i bacim pogled okolo, onda predriblam protivnika i nastavim trčati. Dalje driblam sve dok ne dođem pred gol i onda je samo šutnem.
Eto, tako je, prema vlastitim riječima od prije tridesetak i više godina, igrao Safet Sušić. Pretočeno u dvije rečenice, zvučalo je tako jednostavno, ali na terenu je izgledalo, kako reče Dragan Džajić, poetski.
Kada je Pape u svojim prodorima bacao u agoniju protivničke bekove i slalomskim driblinzima krčio put do gola, i najelokventnijim komentatorima nedostajalo je riječi kojima se to moglo opisati.
Za već mnogo puta opjevanu fudbalsku virtuoznost našeg aktuelnog selektora rješenja nije imala niti strašna Argentina. Oni stariji i dan-danas će se na spomen prijateljske utakmice na Marakani iz davne 1979. godine sjetiti majstorija kojima je Pape ponižavao i ismijavao tadašnje aktuelne svjetske prvake.
Za Argentinu su tada igrali Danijel Pasarela (Passarella), Ameriko Galjego (Americo Gallego), Roberto Dijaz (Diaz) i drugi... U pobjedi od 4:2, zvijezda u nastajanju, kako su nazvali Sušića, postigao je tri maestralna gola. I to sve sam.
Ne pamtim detalje
Za sedam dana, Sušić će se ponovo susresti s Argentinom, ovoga puta kao selektor, u prijateljskoj utakmici u Sent Luisu. Da je drugačijeg karaktera, Papetu bi sjećanja na Marakanu bila kristalno čista, kao poglavlje života koje će mnogo puta s ponosom prepričati svojim potomcima i znatiželjnicima, ali Sušić, takav kakav jeste, skroman i povučen, o toj utakmici niti dan-danas nema mnogo toga za reći.
- Da me neko pita, ne bih niti znao reći ko je postigao četvrti gol za nas - nasmijao se Sušić, a kada smo ga informirali da je to bio još jedan čovjek koji je vodio reprezentaciju BiH Blaž Slišković, Pape je nastavio:
- Davno je to bilo. Mnogih se detalja ne sjećam. Znam da nam je Argentina tada došla u Beograd kao aktuelni svjetski prvak iz 1978. godine. Iako je bila snažna, njihova ekipa je bila daleko od najjače, jer je bilo dosta promjena u ekipi. Izgledalo je spektakularno, jer se takva utakmica nije igrala svaki dan, isto kao što se nije svaki dan dešavalo da takvoj jednoj ekipi postignem tri gola.
Međutim, moram priznati da smo i mi tada imali vrlo jaku ekipu i da je to bila samo prijateljska utakmica u kojoj rezultat nije bio toliko važan. Možda su nas kao svjetski prvaci i malo potcijenili i ostavljali nam previše prostora.
Novi maestro
Ta je godina Papetu bila veličanstvena. Još je igrao za Sarajevo, ali u dresu reprezentacije Jugoslavije rešetao je sve što mu se ukazalo na puškometu. Argentina je bila lijepa epizoda, ali Sušić ističe da mu je lično možda bilo značajnije to što je te godine Italijanima postigao het-trik. Jugoslavenskoj javnosti brzo je nestalo komplimenata da opiše Papetov talent.
Tog 16. septembra 1979., kada je ponižena Argentina, opraštao se jedan od najvećih jugoslavenskih fudbalera svih vremena Dragan Džajić. Valjda je bilo i simbolično da se njegov odlazak poklopi s rađanjem novog jugoslavenskog fudbalskog maestra kojem će klicati javnost u tadašnjoj državi, a potom i u cijeloj Evropi. Mediji su bili složni - jedna zvijezda je ugašena, a druga je rođena.
O golovima: Gledao sam ih i ja
- Gledao sam i ja nedavno snimke ta tri gola na internetu, ali nisam vidio četvrti. Šta sam mislio? Da je možda bio ofsajd kod jednog od golova, ali kasnije sam zaključio da nije...
O Džajiću: Bio je najbolji
- Bio je to njegov oproštaj i čast mi je da sam zaigrao u toj utakmici. Često sam davao izjave da je on bio jedan od igrača iz tog doba koje sam najviše cijenio. Od onih koje sam gledao, on je bio najbolji.
Mat u tri čina
Čin 1: Pape uzima loptu na 25 metara, vara jednog protivničkog igrača, pravi dupli pas s nespretnim argentinskim bekom i ulazeći u kazneni prostor, udarcem sa 13 metara lijevom nogom šalje loptu u donji lijevi ugao gola.
Čin 2: Sušić prima loptu glavom na 35 metara od gola Argentine. Smiruje je nogom i prelazi jednog fudbalera. Ulazi u šesnaesterac, obilazi istrčalog protivničkog golmana i udarcem s oko osam metara iskosa postiže gol.
Čin 3: Nakon isprekidane akcije Jugoslavije, Pape uzima loptu na 40 metara od protivničkog gola. Prolazi tri argentinska igrača i pored druge dvojice neodlučnih, sa 17 metara od gola, udara po lopti koju protivnički golman ne uspijeva uhvatiti već je nespretnom intervencijom samo odbija u mrežu.
sport.ba @sport.ba
