Vjerovatno su svi u Borussiji Dortmund bili zadovoljni nakon žrijeba za Ligu Evrope u petak u Monacu, jer su „milioneri” svrstani u relativno laku grupu C, sa PAOK-om, Krasnodarom i Gabalom. Svi, osim sjajnog armenskog fudbalera Henrika Mkhitaryana.
On je vjerovatno istog trenutka bio svejstan problema koji za njega donosi gostovanje Gabali u Azerbejdžanu, jer jednostavno Armeni nisu dobrodošli u toj državi.
Ubrzo su i u Dortmundu shvatili da diplomatski odnosi između Armenije i Azerbejdžana praktično ni ne postoje, jer je neprijateljstvo ta dva naroda toliko veliko da su ratovali dva puta u 20. vijeku, ukupno devet godina.
Zbog toga su se zabrinuli da li će Mkhitaryan uopšte moći da nastupi 22. oktobra protiv Gabale, a svakako nisu pomogle ni najave pojedinih azerbejdžanskih medija da će 26-godišnji vezista biti uhapšen na aerodromu ukoliko pokuša da uđe u državu.
„Henrik je veoma važan igrač za nas. Igra sjajan fudbal, u odličnoj je formi posljednjih nekoliko nedjelja, i nadamo se da Mkhitaryan neće imati problema da igra u Ligi Evrope”, rekao je Sascha Fige, portparol kluba iz Dortmunda.
Azerbejdžanski mediji takođe napominju da ne postoji ni najmanja šansa da dobije vizu strijelac osam golova i asistent kod još šest pogodaka na prvih sedam mečeva Borussije ove sezone. Mkhitaryan je za reprezentaciju Armenije odigrao 52 utakmice i postigao 16 golova.
Koliko je ova situacija ozbiljna najbolje svjedoči događaj iz 2013. godine, kada je Dortmund savladao Arsenal u Ligi prvala upravo golom Mkhitaryan, a azerbejdžanski komentator u TV prenosu nije smio ni ime da mu izgovori, jer se plašio da će dobiti otkaz. Umjesto toga, samo je ćutao dok su Nijemci slavili pogodak.
Neprijateljski odnosi između Armenije i Azerbejdžana datiraju još iz vremena sa početka 20. vijeka. Poslije raspada Carevine Rusije, 28. maja 1918. godine su i Azerbejdžan i Armenija proglasile nezavisnost, pritom dodajući jedan isti deo teritorije kao svoj, jer su videli u njemu svoje etničko i istorijsko pravo. To je ubrzo dovelo do rata i nekoliko bitki, a sve se završilo tako što je Sovjetski savez „progutao” obje države 1921. godine.
To međutim nije smirilo ni jednu stranu, pa je po raspadu SSSR-a rat praktično samo nastavljen, i trajao je šest godina, do maja 1994. godine.
Sporna je bila oblast Nagorno-Karabaga, u kojoj je pretežno živio armenski narod, a nalazila se na teritoriji Azerbejdžana. Ta regija je glasala za otcepljenje i proglasila nepriznatu Republiku Nagorno-Karabag, poslije čega je došlo do većih sukoba u kojem je raseljeno čak 230 hiljada Armena iz Azerbejdžana i 800 hiljada Azera iz Armenije.
Primirje je potpisano 1994. godine posredstvom Rusije, ali dobri diplomatski odnosi od onda nisu uspostavljeni.