sport.ba @sport.ba
Taktički iznimno zanimljiv dvoboj Real Madrida i Juventusa i prije su samog početka uvjetovali izostanci. Tako je Juventus morao prilagoditi igru protiv tehnički superiornije i prodornije momčadi zbog izostanka Paula Pogbe, igrača čija bi kretanja i motorika bile od velike pomoći. S druge strane, Real Madrid nije mogao računati na Modrića, koji im daje dimenziju više kada je riječ o distribuciji lopte, te na Karima Benzemu, koji im također daje dodatne mogućnosti što se napadačke igre tiče.
Rezultiralo je to postavljanjem Reala u formaciju s Ronaldom i Baleom kao gotovo pa isturenim napadačima, te Juventusom u formaciji 4-1-3-2 (obje su se promijenile ulascima Chicharita i Barzaglija), koju često prakticiraju u posljednje vrijeme, ali vidjelo se i na terenu da im nije omiljena. U takvim odnosima snaga i 'šahovskom postavom' pet je stvari presudilo:
Napadači Juventusa
Nedvojbeno igrač utakmice, čovjek čiji se udarac pokazao kao asistencija za prvi pogodak, te koji je čistom individualnom kvalitetom izborio jedanaesterac, kojeg je i sam realizirao. Kod oba je, dakle, pogotka Juventusa baš on bio ključna figura. No, osim individualne kvalitete i trkačkog doprinosa, Tevez je bio ključni čovjek zbog njegove logike kretanja, vrebanja između dvije linije gdje je konstantno bio barem latentna opasnost.
Najbolje se to vidjelo kod prvog gola. Igrači Real Madrida pravilno stoje u dvije linije, odvojene desetak metara s igračima simetrično udaljenima jedni od drugih. Marchisio i ekipa iz veznog reda uspijevaju zadržati loptu neko vrijeme, dovoljno kako bi Tevez pronašao rupu u međuprostoru (gdje se kretao tijekom cijele akcije) te uhvatio Varanea krivo postavljenog za kakva dva do tri metra (preblizu Pepeu, a predaleko od Teveza).
Bilo je to dovoljno kako bi inicirao prvi pogodak, a fascinantno je vidjeti koliko dobro Tevez traži prostor te prima loptu u najosjetljivijem području... Kod drugog gola, iako nije brži igrač od Carvajala, logikom kretanja i položajem tijela uhvatio ga je u zamku te izborio relativno jeftin 11-erac, kada se već kretao od gola.
Osim njega, Alvaro Morata (strijelac prvog pogotka) također je odigrao sjajan dvoboj, dobio nekoliko vrlo važnih zračnih duela te odlično zadržavao loptu. Također, kod drugog gola on bi bio taj koji bi stvorio dva na jedan situaciju da ga Marcelo nije oborio bez lopte u kretanju prema 16-ercu.
Dvoboj Bale-Pirlo i pritisak Real Madrida
Juventus je bio poprilično bolja momčad do pogotka, ali nakon toga, pogotovo nakon 15 minute (pa do 35 minute), Real je preuzeo kontrolu na terenu. Bale je u napadu bio gotovo pa igrač manje, ali njegov kontinuirani pritisak na Pirla izbacio je glavnu kreativnu kariku Juventusa u tom periodu igre te dao inicijativu Real Madridu. Nije bilo do toga da je Pirlo počeo gubiti lopte, koliko su ga Bale i ostali usmjeravali na predaju lopte tamo gdje njima odgovara.
Osim što su postigli pogodak u tom dijelu igre, imali su i iznimnu priliku Jamesa krajem prvog poluvremena, također nakon što su prislili protivnike na gubitak posjeda. Indikativno ja kako su igrači Juventusa tijekom susreta izgubili ukupno 20 puta loptu (šest više od igrača Real Madrida), a da je osam od tih 20 puta stiglo baš u spomenutih 20 minuta igre. Nije to slučajnost, pritisak Balea, koji je predvodio pritisak cijele ekipe, tada je urodio plodom.
Baš kod te prilike Jamesa, zanimljivo je vidjeti koliko je igrača Reala već blizu samog 16-erca Juventusa, spremni iskoristiti promjenu posjedu te nužno vrijeme formacijske prilagodbe. Bilo je tada pitanje samo dovoljno brze tranzicije prema lijevoj strani, koja je bila potpuno otvorena. Pri tome se mora primjetiti i nedovoljno kvalitetno pozicioniranje Lichtsteneira.
U drugom je poluvremenu Real pokušao ponoviti slično, ali onda ih je presjekao drugi pogodak, koji su dobili zbog individualnih pogrešaka svojih igrača. Kasnije uvođenje Chicharita, potpuno je onemogućilo ovakav stil igre.
Sergio Ramos – promašaj na zadnjem veznom
Isti je igrač odigrao zapravo solidnu partiju na istoj poziciji protiv Atletico Madrida, kada je pomogao obrani koja je tada potpuno neutralizirala kompletnu tranziciju Atletica te ugušila Mandžukića i Griezmanna. Ali, pogled na brojke i stil igre objašnjavaju zašto je Ramos bio toliko koristan protiv Atletica, te gotovo pa beskoristan protiv Juventusa.
Juventus je protiv Reala imao preko 500 pokušaja dodavanja, dok je Atletico imao oko 350. Osim toga, Juventus je u svega pet posto slučajeva uputio loptu prema glavi suigrača, potencirajući tako zračni duel i kasniju borbu za loptom, dok je Atletico to činio u čak 15% svojih dodavanja (čak 44 pokušaja proigravanja za zračni duel). Tu je Sergio Ramos bio od velike pomoći, dok se protiv Juventusa mučio.
Ono što nikako nije mogao, a Modrić čini toliko dobro, je ubrzati distribuciju lopte. Iako je Ramos pokušavao i dugim loptama (4 od 8 uspješnih), 84% ukupne točnosti dodavanja daleko je od onog što mora imati zadnji vezni Real Madrida, barem u ovakvoj utakmici. Modrić, pa čak i Illaramendi, drže taj postotak redovito za kakvih 10 posto više, što je iznimno značajno kako za protok lopte, tako i za kontinuitet napada. Kroos, koji je imao slične zadatke kao i Ramos, uputio je 66 dodavanja, uz očekivanih 94% uspješnosti, a imao je i impresivnih 9 od 10 točnih dugih lopti. Da je Real imao još jednog takvog igrača, mogli bi potpuno kontrolirati kako igru tako i tempo.
Individualne pogreške i potezi
Kako se vidi kod prvog pogotka Juventusa, čitava Realova defanzivna linija stoji dobro, osim jednog igrača, a to je Varane. Upravo je taj prostor iskoristio Tevez te napravio dobar dio posla kod prvog gola. Drugi je pogodak Juventusa također rezultanta kolopleta obrambenih individualnih pogrešaka, najveću od kojih je napravio Dani Carvajal. Oba puta Tevez je bio taj koji je iskoristio ponuđeno.
Kod pogotka Real Madrida, Chiellini izlazi iz obrambene linije jer vidi kako je potrebno napraviti pritisak na Jamesa, pošto njegova vezna linija pomalo kasni, a čak četiri igrača ulaze u prostor obrane. Pogrešku čini Evra, koji nepotrebno izlazi na istog igrača, nakon što mu loptu nisu uspjeli oduzeti Sturaro i Chiellini.
Lančana reakcije je jasna; ostaje prostor iza Evrinih leđa u kojeg ulazi James nakon kombinacije s Baleom, a jednostavno je dodavanje izbacilo kako Evru tako i ostale koji su vršili pritisak. Bonucci mora pokriti Jamesa, Ronaldo ostaje sam u sredini, a Lichsteiner ne vidi najveću prijetnju te ostaje pokrivati svog igrača. Iako pogodak nominalno upisuje Ronaldo, on je većinom zasluga Jamesa Rodrigueza. Prvo je sačuvao loptu među dvojicom, uputio je slabijom desnom nogom prema Baleu, hitro pronašao prazan prostor u 16-ercu, te pod pritiskom ponovo slabijom nogom uputio savršenu asistenciju na koju se Ronaldo mora tek nakloniti. Seciranje cijele akcije tek pokazuje koliko je toga na najvišoj razini napravio James...
Izostanak učinka Balea i Ronalda
Da je kojim slučajem James krajem poluvremena zabio vjerojatno najbolju priliku utakmice, ovo ne bi bilo potrebno naglašavati. Ovako, činjenica da su dva najpotentnija ofenzivca Reala između sebe podijelila jedan uspješan dribling, uz minimalno sudjelovanje u igri, jasno govori koliko je njihov doprinos izostao, pogotovo u drugom poluvremenu. Jedino dobro što je Bale napravio bilo je u defanzivnoj fazi igre u prvom poluvremenu, dok je Ronaldo postigao taj pogodak, te ušao u jednu izglednu priliku koju je promašio. Osim toga, na njihovom kontu ostaje nula.
Puno premalo od dueta od kojeg se očekuje da rješavaju utakmice, pogotovo Balea. Iako ne igra na poziciji na kojoj može dati maksimum, mora bolje od ovog...
Ono čemu se Juventus ne smije odati je pretjerano slavlje, jer 2:1 je rezultat koji se poništi tek jednim pogotkom domaćina. Uostalom, dovoljno se sjetiti njihovog susreta u polufinalu prije 12 godina – tada je Real u Madrid slavio 2:1, pa je ipak do finala otišao Juventus!
