Donio je taktičku revoluciju, a danas rođendan slavi na burzi!

Jučerašnji datum, 6. ožujka, iz dva razloga bio je poseban za navijače Rome. Osam godina navršilo se od jedne od naljepših večeri u Romijoj novijoj povijesti, kada je na Gerlandu s 2:0 svladan Lyon za četvrtfinale Lige prvaka. Jedan od istaknutijih protagonista te pobjede, ali i primjer odanosti i one „grb na prsima je važniji od imena na leđima“ zbog čega su ga u Rimu obožavali – Rodrigo Taddei – jučer je pak proslavio 35. rođendan. Danas je slavljenik čovjek koji je te večeri vodio rimski klub s klupe. Luciano Spalletti ima 56. rođendan i ovo je priča o njemu. Ne zbog same činjenice da je trenirao Romu i Taddeija, nego prvenstveno jer je spomenuti trijumf na Lyonu bio njegov svojevrsni taktički „masterpiece“, a Taddei savršen primjer „anonimca“ koji je u Spallettijevom sustavu dogurao do vrhunskog nogometnog nivoa. Podrazumijeva se, ne samo on... Autori na cijenjenom portalu Zonalmarking, koji se bavi nogometnom taktikom, prije koju godinu predstavljali su „momčadi desetljeća“. Na petom mjestu našla se Roma iz 2007. godine. Roma koja je tada u četvrtfinalu doživjela čuvenu „sedmicu“ na Old Traffordu, ali koja je prije toga oduševljavala europsku nogometnu javnost. https://www.youtube.com/watch?v=kYnI9fj3_mc Bio je 6. ožujak 2007. godine. Lyon je čekao Romu nakon 0:0 na Olimpicu i jasno, imao ulogu velikog favorita. Grupnom fazom su se prošetali, pobijedivši doma Real (2:0), a odigravši u Madridu neriješeno. I godinu prije su na Santiago Bernabeuu osvojili bod, a kod kuće potopili Kraljeve s 3:0. Imao je Lyon dva četvrtfinala LP, pobjeđivao je i na Bayernovom terenu, punio u osmini finala dvije godine zaredom PSV (ukupno 5:1) i Werder (ukupno 10:3)... Stručnjaci su bili složni – najbolja francuska momčad, s Coupetom, Crisom, Abidalom, Tiagom, Juninhom, Maloudom, Govouom, Fredom, Benzemom, jest potencijalni „dark horse“ Lige prvaka 2006/07. Na Gerlandu su vatreni navijači dočekali goste spektakularnom koreografijom i natpisom „Veni, vidi, perdi“. U prijevodu, „dođoh, vidjeh, izgubih“. No Spallettijeva Roma, u revolucionarnom sustavu 4-6-0 (neki će reći ipak 4-5-1-0), sjajnim kontranapadom nokautirala je Lyon i preko Tottija i Mancinija došla do senzacionalne pobjede 2:0. Rimski navijači ponosno su izvukli nekakvu krpu i na onu parafraziranu poruku domaćih odgovorili originalnom izrekom Gaja Julija Cezara – „Veni, vidi, vici“. Zonalmarking tu je utakmicu naveo kao jedan od primjera savršenog funkcioniranja popularne „spalettiane“. Njenom autoru, Lucianu Spallettiju, nadjenuli su nadimak „Alexander Fleming modernog nogometa“. Jer kako je škotski biolog i farmakolog sasvim slučajno otkrio penicilin, tako je i talijanski trener prisilnim improviziranjem došao do velikog taktičkog otkrića. Kasnije će taj sustav proslaviti Vicente Del Bosque sa Španjolskom, pogotovo na Euru 2012. u Poljskoj i Ukrajini, a mnogi će ga krivo proglašavati nečim novim, revolucionarnim... Spalletti je u Rim došao 2005. godine, nakon što je iza Rome bila jedna od najgorih sezona u povijesti kluba. Čak četiri trenera promijenili su u kampanji 2004/05, te je završili kao osmi, ali sa svega tri boda više od zone ispadanja! Četvrti je te godine bio Udinese, a vodio ga je upravo Spalletti. Forsirajući otvoreni nogomet s tri napadača društvo iz mirnih Udina doveo je do kvalifikacija za Ligu prvaka. No poziv Rome, za čovjeka koji je osim Udinesea vodio Empoli, Sampdoriju, Veneziju i Anconu, bio je nešto što se ne odbija... Odmah po dolasku – problemi. Romi je tek istekla zabrana kupovine novih igrača zbog kontroverzi oko transfera Mexesa iz Auxerrea, a love ionako nije bilo. Momčad je bila solidna, ništa više. Spalletti je za početak dobio nepoznate Brazilce Donija (Juventude) i Taddeija (Siena), te poznate, ali ne odveć kvalitetne Nondu i Kuffoura. Sedam kola je prošlo, a Roma je imala samo dvije pobjede uz čak tri poraza. Jačao je očaj, jačala je nostalgija za 2001., prebjegom Capellom (javno to nitko neće priznati), triom Totti-Montella-Batigol. Romi se „smiješila“ još jedna izgubljena sezona, posebno nakon što je Juve u 12. kolu promarširao Vječnim gradom sa 4:1... Međutim, krenulo je. U 17. kolu Roma dobiva Chievo 4:0 i započinje niz od 11 pobjeda. Posljednjom, najslađom 2:0 protiv Lazija, srušen je klupski rekord... Ali nije bilo dovoljno, jer sezona je završena na petom mjestu, korak ispod Lige prvaka. https://www.youtube.com/watch?v=XLnc0VxTRu4 Ljeto 2006. godine, na prvu, mijenja mnoge stvari u talijanskom nogometu. Izbio je skandal „Calciopoli“, Juve leti u Serie B, bivaju kažnjeni još neki velikani, a Roma za zelenim stolom s pete skače na drugu poziciju. Najelitniji europski klubovi ipak će i do Rima, no je li Vučica dovoljno goropadna i spremna? Novaca i dalje, ni za lijek. Koliko je slab bio Spallettijev budžet najbolje svjedoči sljedeći primjer: bekovi su bili podosta važni u njegovom 4-2-3-1 sustavu, jedan iznimno ofenzivan, drugi podjednak naprijed i iza. Tih su godina u malenoj Reggini briljirali Giandomenico Mesto i Francesco Modesto. Spalletti je žudio za bekovskim dvojcem, čak nisu bili niti reprezentativci, ali svejedno nije bilo ni 6-7 milijuna eura da se kupe u paketu. Mesto će završiti u Udineseu, Modesto u Genoi, a Romin trener morat će se zadovoljiti 29-godišnjim Cassettijem (Lecce) i 32-godišnjim Tonettom (Sampdoria). Naravno, dovedenima besplatno. Isprsila se obitelj Sensi za Mirka Vučinića. Isprsila, uvjetno rečeno. Sedam milijuna eura bila je cijena Crnogorcu, no Spallettiju su ga osigurali „na rate“. Prvo posudba za 3.25 milijuna, pa otkup 50% ugovora za dodatnih 3.75 milijuna, a kada je Super Mirko proigrao, dakako da je Lecce povećao potraživanja. Roma je preostalu polovicu ugovora morala platiti još 12 milijuna, pa ih je Vučinić ukupno koštao 19.000.000 eura. Umjesto onih sedam na početku priče. https://www.youtube.com/watch?v=YorJ2n5t7DA Rimljani uspijevaju proći grupnu fazu, a onda stiže već opjevani Lyon. Uslijed niza problema s ozljedama, Spalletti je prisiljen na improvizaciju, pa 4-2-3-1 modificira u vrlo nekonvencionalni oblik i igru bez klasične špice. Od „trequartiste“ Francesco Totti postaje „lažna devetka“, koja se izvlači duboko po loptu i daje ju jednom od preostale trojice ofenzivaca. To su na krilima tehničar s velikim plućima Taddei i tehničar-brzanac Mancini, dok ključnu ulogu drži Perrotta. Nekoć defenzivni vezni u Chievu, trkački moćni Simone Perrotta dobiva mjesto iza Tottija, te ubacivanjem iz drugog plana, brojnim golovima i asistencijama, postaje prava zagonetka za mnoge obrane. Naravno, sudjeluje i u obrani, baš kao i holder De Rossi koji se često vraća na stopera. Bekovi za to vrijeme izlaze naprijed, krila im čuvaju leđa, a naprijed se nerijetko pridodaje i drugi vezni Pizarro... Roma postaje momčad koja nema klasičnog napadača, no nepredvidiva je za protivnike, kojima opasnosti prijeti od pet „lažnih špica“... Spalletti gotovo do perfekcije dovodi sustav koji je jednako dobar i kad ima posjed (Inter 6:2) i kada igra na kontre i polukontre (Lyon 2:0). Serie A ipak osvaja moćni Inter (Ibrahimović, Crespo, Stanković, Materazzi, Zanetti, Maicon), a u četvrtfinalu Lige prvaka Roma doživljava onu katastrofu od Man Uniteda. Bila je to utakmica iz koje je Spalletti dosta naučio, uostalom u najavi gostovanja na Old Traffordu i sam je impresioniran priznao: „Čast mi je nadmetati se sa Sir Alex Fergusonom. Nema što on nije osvojio u karijeri, a ja imam tek dva Kupa Serie C1 s Empolijem.“ https://www.youtube.com/watch?v=iwTXKBw-t40 Nekoliko mjeseci kasnije uzet će konačno pravi trofej. I to kako, pregazivši onaj isti moćni Inter (u ligi imali 22 boda više) u finalu Kupa sa 6:2! „Lažna devetka“ Totti najbolju sezonu života završava s 26 golova, što mu u 32. godini donosi Zlatnu kopačku. Iduće godine Roma iz Lige prvaka izbacuje Real Madrid, no opet je Man Utd prejak u četvrtfinalu LP, a Inter u Serie A. Iako, borba se ovoga puta vodila do zadnjeg kola. Razlika se zvao Zlatan Ibrahimović, koji poluzaliječen u Parmi zabija dva gola za novi naslov Nerazzura. Romi za utjehu ostaju novi Kup i Superkup. Zasićenje stiže u sezoni 2008/09. Moratti krađom dvojice ponajboljih Rominih igrača (Chivu, Mancini) u kratkom roku još jednom pokazuje mišiće, Roma počinje trošiti dobivene milijune, ali uglavnom krivo (Cicinho, Baptista, Giuly). Spalletti ima i nikad veće poteškoće s ozljedama, u kontinuitetu mu tri-četiri mjeseca nedostaje po deset prvotimaca. Navijači su bijesni, igrače prozivaju „plaćenicima“ i napadaju „šok-bombama“ na spavanju u trening kampu, a treneru zamjeraju što je navodno neuvjerljiv u odbijanju sve češćih Juveovih namigivanja. Prekretnica je zamalo bio Arsenal, kada Roma s jedva skrpanom postavom dobiva 1:0 u uzvratu osmine finala LP, ali onda ispada na penale... Ljubav je potrajala još nekoliko mjeseci, no bilo je to mučenje. Rastanak Rome i Spallettija uslijedio je početkom rujna 2009., neuspješno su ga Totti i De Rossi na privatnim večerama nagovarali da se ipak predomisli... Otišao je u Zenit, izbacio frustracije iz rimske epizode trošeći pet godina silne milijune, pokorio je Rusiju, ali i podbacio u Europi. Nekada ga je Sir Alex Ferguson gurao kao svog idealnog nasljednika, nema jakog kluba uz koji ga nisu povezivali, no danas mu je 56 godina i nalazi se na burzi rada. Je li Luciano Spalletti rekao svoje ili „Alexander Fleming modernog nogometa“ može ponuditi neka nova otkrića?