Kao veliko pojačanje došao je Samuel Eto`o u Sampdoriju, međutim neočekivani sukob sa trenerom Sinišom Mihajlovićem, mogao bi ekspresno da okonča njegov boravak u ovom timu.
Dok se situacija u Đenovi ne bude razjasnila, mi se podsjećamo koji su to igrači najkraće ostajali u klubovima nakon potpisivanja ugovora.
Sol Campbell u Notts Countyju
Legendarni štoper je svojevremeno potpisao za klub iz Lige 2, ali se nije dugo zadržao.
Otišao je samo tri dana nakon debija u ovom timu.
Kasnije je objasnio da je otišao jer ga je uprava prevarila i davala mu lažna obećanja.
Ali Dia u Southamptonu
Možda najzanimljivija priča u historiji transfera dogodila se 1996. godine. Senegalac Ali Dija uspio da je potpiše za Sautempton tako što se lažno predstavljao kao rođak Georga Weahe, najboljeg igrača svijeta.
Već na prvoj utakmici vidjelo se da su Dia i fudbal kao nebo i zemlja.
Ušao je u igru u 33. minutu, i toliko loše odigrao, da je morao biti zamenjen prije kraja meča.
Nedugo zatim je otpušten. Valjda su u Southamptonu naučili lekciju.
Robert Jarni u Coventryju
Hrvatski fudbaler je nakon Mundijala 1998. potpisao za Coventry, koji ga je Betisu platio 2.6 miliona funti.
Međutim, samo nekoliko dana kasnije, pravo niotkuda pojavio se Real Madrid, ponudio 3.6 miliona funti i otkupio njegov ugovor.
Neku sumnjaju da je sve to bio plan dva kluba – pošto Betis nije htio da proda Jarnija Realu, Kraljevski Klub je našao posrednika. I uspio u namjeri da dovede Hrvata.
David Livermore u Leeds Unitedu
Još jedna bizarna priča. Livermore nije bio među prioritetima menadžera Leeda, Kevina Blackwella, ali je klub ipak odlučio da ga dovede.
Nakon što je Leeds kupio dva zvučnija imena, Iana Weslakea i Kevina Nicholsa, Livermore je odjednom postao višak.
I šta se desilo? Otpušten je nakon samo sedam dana.
Christian Vieri u Sampdoriji
Opet ta Sampdorija. Legendarni napadač je svojevremeno potpisao jednogodišnji ugovor sa ovim klubom, ali je odlučio da ode nakon samo mjesec dana, bez ijednog odigranog meča.
Svoju odluku je pojasnio baš ovako „Nisam više imao motivacije“.
sport.ba @sport.ba
Kasnije je objasnio da je otišao jer ga je uprava prevarila i davala mu lažna obećanja.
Ali Dia u Southamptonu
Možda najzanimljivija priča u historiji transfera dogodila se 1996. godine. Senegalac Ali Dija uspio da je potpiše za Sautempton tako što se lažno predstavljao kao rođak Georga Weahe, najboljeg igrača svijeta.
Već na prvoj utakmici vidjelo se da su Dia i fudbal kao nebo i zemlja.
Ušao je u igru u 33. minutu, i toliko loše odigrao, da je morao biti zamenjen prije kraja meča.
Nedugo zatim je otpušten. Valjda su u Southamptonu naučili lekciju.
Robert Jarni u Coventryju
Hrvatski fudbaler je nakon Mundijala 1998. potpisao za Coventry, koji ga je Betisu platio 2.6 miliona funti.
Međutim, samo nekoliko dana kasnije, pravo niotkuda pojavio se Real Madrid, ponudio 3.6 miliona funti i otkupio njegov ugovor.
Neku sumnjaju da je sve to bio plan dva kluba – pošto Betis nije htio da proda Jarnija Realu, Kraljevski Klub je našao posrednika. I uspio u namjeri da dovede Hrvata.
David Livermore u Leeds Unitedu
Još jedna bizarna priča. Livermore nije bio među prioritetima menadžera Leeda, Kevina Blackwella, ali je klub ipak odlučio da ga dovede.
Nakon što je Leeds kupio dva zvučnija imena, Iana Weslakea i Kevina Nicholsa, Livermore je odjednom postao višak.
I šta se desilo? Otpušten je nakon samo sedam dana.
Christian Vieri u Sampdoriji
Opet ta Sampdorija. Legendarni napadač je svojevremeno potpisao jednogodišnji ugovor sa ovim klubom, ali je odlučio da ode nakon samo mjesec dana, bez ijednog odigranog meča.
Svoju odluku je pojasnio baš ovako „Nisam više imao motivacije“.
