Jedan od najzanimljivijih priča u godini uoči smotre najboljih svjetskih reprezentacija u Brazilu proteklog ljeta bila je saga o Diegu Costi , koji se do te 2013. godine prometnuo u jednog od najboljih napadača svijeta.
A epilog te priče sada već postaje frustrirajući za prgavog napadača koji briljira u klubovima, no u reprezentativnom dresu, što je i premisa cijele stvari i glavna kontroverza, od ubojitog Coste ni traga ni glasa. Nastavak kalvarije dogodio se u četvrtak kada je Španjolska poražena od Slovačke u kvalifikacijama za Euro 2016., a nastup Brazilca u dresu furije pamtit će se tek po okršajima sa Martinom Škrtelom tijekom cijelog dvoboja, dok mu je golgeterski učinak i dalje onaj početni, na nuli...
Rođeni Brazilac imao je relativno neobičnu karijeru jer do šesnaeste godine u rodnoj zemlji igrao samo ulični nogomet da bi tek tada zaigrao u Barceloni, ali onoj nižerazrednoj Esportivo Capela iz Sao Paula. Njegov specifičan stil igre donio mu je odlazak u Europu, točnije u portugalsku Bragu 2006. gdje je počeo profesionalnu karijeru. Uslijedila je posudba u Penafiel , a na kraju te godine zaradio je transfer u madridski Atletico koji ga je ostavio na posudbi u Bragi.
Uslijedile su još dvije posudbe u španjolskoj Segundi ( Celta i Albacete ), da bi ga se Atletico odrekao kako bi doveo vratara Sergia Asenja . Otišao je u Valladolid gdje je sjajno počeo sezonu u ljeto 2009., no na kraju njegov učinak nije bio senzacionalan jer postigao je ukupno tek osam pogodaka za albivioletase. Ipak, sljedećeg ljeta, ponovo ga je u svoje redove doveo Atletico gdje je počeo kao zamjenski napadač, no iskoristivši ozljedu Argentinca Sergija Agüera polako se počeo nametati kao u dresu colchonerosa, posebno nakon što je postalo jasno da će Agüero u Manchester City u ljeto 2011.
Njegove su odlične partije odmah izazvale i interes drugih klubova, te je, kao još jedan u nizu igrača čiji je vlasnik takozvana „treća strana“, te nije u mogućnosti sam odlučivati o nastavku svoje karijere, već bio dogovoren njegov odlazak u turski Beşiktaş. Ali uplela se sudbina i teška ozljeda koljena spriječila ga je u odlasku prema Bosporu. Uslijedio je dug proces opravka i vrlo uspješna posudba u Rayo Vallecano u drugoj polovici sezone 2011/2012 gdje je Brazilac zablistao i time si priskrbio povratak na Vicente Calderon gdje su tek tada postali svjesni punog potencijala snažnog napadača.
Zablistao je u tandemu s Radamelom Falcao donijevši Atleticu Kup kralja 2013., da bi sezonu kasnije, unatoč odlasku Kolumbijca u Monaco zajedno sa suigračima donio u crveno-bijeli dio Madrida prvi naslov prvaka nakon 18 godina, a umalo su osvojili i Ligu prvaka gdje ih je u infarktnom preokretu uspio svladati mrski gradski suparnik Real . Te posljednje dvije sezone u Atleticu donijele su Costi, osim transfera u Mourinhov Chelsea ovoga ljeta i najveću kontroverzu u njegovoj priči.
Naime, postalo je jasno kako Brazil , osim Neymara koji je sasvim drugi tip igrača, nema nijednog napadača ni približne kvalitete Atleticovoj novoj zvijezdi, pa je Luiz Felipe Scolari u ožujku 2013. poslao pozivnicu Costi, a potkraj mjeseca u švicarskoj Ženevi ulični nogometaš iz Lagarta zaigrao je protiv Italije za Seleçao sredinom drugog dijela.
Četiri dana kasnije, na Stamford Bridgeu je zaigrao i protiv Rusije posljednjih 12 minuta. Nije postigao pogodak, no za sjajnog napadača ima vremena, tek je počeo, mislili su u Brazilu. No tog je ljeta Diego Costa dobio i španjolsko državljanstvo, te se sve glasnije počelo nagađati da bi napadač mogao promijeniti reprezentaciju jer za Brazil još nije imao službenih nastupa, a to je potvrđeno u rujnu kada je Španjolski nogometni savez zatražio dozvolu da ga pozove u svoju nacionalnu selekciju. Malo je reći da su u Brazilu bili šokirani, kao uostalom i cijela nogometna javnost...
"Igrač koji odbija nositi dres naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u svojoj zemlji automatski je prekrižen. On odbacuje san milijuna ljudi, igrati za peterostruke svjetske prvake na Mundijalu,“ rezolutan je bio „Big Phil“ Scolari, a ništa manje oštar nije bio ni predsjednik Brazilskog nogometnog saveza Jose Maria Marin koji je u nekoliko navrata jasno poručio: "On je 'persona non grata', nepoželjna osoba u našoj reprezentaciji.
Njega sada tu više ne žele ni suigrači, a jasno je da se iza cijele priče kriju financijski razlozi, u pitanju je novac koji su mu Španjolci ponudili,“ rekao je čelni čovjek brazilskog nogometa, pri čemu je, u suštini, bio i u pravu. Diego Costa je, uz nevjericu i ogorčenje milijuna Brazilaca, zamijenio reprezentativni dres Brazila Španjolskim te se stavio na raspolaganje Vicenteu del Bosqueu . Sudbina je htjela da i za furije debitira protiv Italije (28. veljače 2014.) kada je dobio priliku igrati cijelu susret, no odigrao je dosta slabo.
Odmah su krenule opservacije nogometnih analitičara kako svojim stilom igre savršeno paše u agresivnom Simeoneovom Atleticu, no ne i u reprezentativnoj verziji tiki-take koju njeguje nacionalna vrsta. A tu su se nastavile njegove muke po reprezentaciji. Iako je u prijateljskom dvoboju protiv Salvadora uoči SP-a izborio jedanaesterac, te mu je isto uspjelo nakon pola sata igre u prvom dvoboju Španjolske na Mundijalu protiv Nizozemske , nije mu bilo do veselja. Oranje su vodstvo Španjolaca okrenule u veličanstven trijumf 5:1, a Diega Costu cijelu su utakmicu bučno vrijeđali navijači iz Brazila koji su prisustvovali tom dvoboju.
"Ne diraju me zvižduci i uvrede Brazilaca jer ja sam se odlučio za Španjolsku i španjolski narod stoji iza mene,“ zborio je nakon tog debakla furije.
Uslijedilo je ispadanje aktualnih svjetskih prvaka već u skupini, a lavina kritika, sada španjolskih medija, nije zaobišla ni Diega Costu, možda se čak njega napadalo i više s obzirom na velika očekivanja nakon „otmice“ iz nacionalne selekcije Brazila.
Čak i malo nepravedno prema novoj zvijezdi Chelseaja, jer došao je na SP jedva opravljen nakon ozljede koju je zaradio krajem klupske sezone. No, sve mu se promijenilo nabolje dolaskom u Premier ligu i redove londonskog Chelseaja . Pokazao se kao „karika koja je nedostajala“ plavom stroju Josea Mourinha, jer klub sa Stamford Bridgea još od odlaska Didiera Drogbe nije imao pravog robusnog i snažnog strijelca kao što je Diego Costa. A eto ih sada obojice u Londonu gdje je Brazilac samo nastavio briljantne partije u klupskom dresu iz Atletica.
Prvi je strijelac Premiershipa sa devet pogodak u sedam utakmica! Reprezentativni duel furije s Makedoncima (5:1) na startu kvalifikacija za Euro 2016., no Vicente del Bosque ozbiljno je računao na njega za utakmicu sa odličnim Slovacima koju su u Žilini dočekali furiju na krilima vrijedne pobjede u Ukrajini (1:0) u svom prvom kvalifikacijskom dvoboju.
"Siguran sam da nismo pogriješili što smo se toliko trudili da zaigra za nas, a neka mu svaka sumnja da još dodatan motiv da pokaže da vrijedi i da je pravo pojačanje za reprezentaciju,“ pokušao ga je dodatno potaknuti izbornik Del Bosque uoči dvoboja u Žilini. No, i tamo se reprezentativna noćna mora Diega Coste nastavila.
U prvom porazu Španjolske nakon osam godina u kvalifikacijskim dvobojima sudjelovao je cijelu utakmicu, ne pokazavši puno toga osim cjelovečernjeg naguravanja i verbalnih okršaja sa Škrtelom i ostalim slovačkim igračima. Pogodak? Imao je jednu nekoliko prilika, no ili je bio neprecizan, ili mu je na put stao sjajni vratar Slovačke Kozačik.
"Zadovoljni smo s njegovom igrom, jako se trudio i nemamo zamjerki,“ i nakon dvoboja je, sasvim razumljivo, iskusni lisac Del Bosque stao na Brazilčevu stranu, iako i sam svjestan da ga novi plotun artiljerije španjolskih nogometnih analitičara i navijača sigurno neće zaobići.
U nedjelju Španjolska igra protiv Luksemburga, a možda je baš taj dvoboj kod slabašnog protivnika idealna prilika i za Diega Costu da počne s razbijanjem prokletstva reprezentacije i konačno postigne svoj prvi pogodak. Dva nastupa za Brazil, šest za Španjolsku nakon cijele kontroverzne sage 2013., i na kontu samo nula. Ako smo u nešto sigurni, ma kako god sve u Luksemburgu završilo za Costu i Španjolce, Brazilac se zapravo najviše veseli onom sljedećem vikendu i Selhurst parku, jer bluesi će na noge Crystal Palaceu, a prgavi napadač će zaigrati tamo gdje se ipak – najbolje osjeća...
sport.ba @sport.ba
