U nogometu nema uvijek sretnih završetaka. Transferi za sobom znaju ostavljati gorak okus klubovima, ali i igračima koji su se "drznuli" promijeniti sredinu. Prijelaz Mehdija Benatije iz Rima u minhenski Bayern jedan je iz kategorije "teških" razvoda.
Marokanac je tvrdio kako je želio ostati u klubu, ali Romin predsjednik James Pallotta nazvao ga je "lažljivcem". Evo Goalovog pregleda nekih od kontroverznih transfera posljednjih godina.
SOL CAMPBELL (IZ TOTTENHAMA U ARSENAL)
Sol Campbell bio je jedan od najboljih braniča 2001. godine. Tražili su ga Barcelona i Chelsea. Ali, Tottenhamov kapetan stalno je tvrdio kako da srce vuče na ostanak na White Hart Laneu. Novinarima je već priopćio da ne ide nikud iz kluba u kojemu je prošao sve mlađe kategorije, kazao kako će produljiti ugovor.
Spursi su Campbellu ponudili najveći ugovor u povijesti kluba kako bi ga zadržali. Tada je engleski branič napravio nešto nezamislivo - prešao je u redove gradskog suparnika Arsenala. Što je najgore, to je napravio kad mu je istekao ugovor, tako da Tottenham nije dobio ni "pennyja" na račun njegove odštete.
Na prvom gostovanju Arsenala kod Tottenhama, navijači su Campbella dočekali s natpisima "Juda" na majicama i balonima. Nikad mu nisu oprostili taj potez.
ANTONIO CASSANO (IZ MILANA U INTER)
Kontroverzni Antonio Cassano tijekom cijele karijere izazivao je prijepore. Jedan od većih bio je njegov prijelaz iz Milana u Inter 2012. godine.
Cassana je uznemirila prodaja Ibrahimovića i Thiaga Silve u PSG. Zatražio je transfer, iako je Milan bio uz njega u oporavku od komplicirane operacije srca. Talijanski napadač ipak je prešao u Inter, a na San Siru su se pojavili "anti-Cassanovski" transparenti. "Cassano, izdajico, vrati nam defibrilator", pisalo je na jednom od njih.
Nestašni Cassano napravio je pogrešku, s Milanom je osvojio "scudetto" i talijanski superkup. U Interu, trajao je jednu sezonu, a momčad je prvenstvo okončala na 9. mjestu. Trenutno igra u Parmi.
ASHLEY COLE (IZ ARSENAL U CHELSEA)
Lokalni dečko sa svojim je Arsenalom osvojio dvije Premier lige i tri FA kupa. Profilirao se u najboljeg engleskog lijevog beka. No, 2005. godine, kažnjen je zbog sastanka s trenerom Chelseaja Joseom Mourinhom i izvršnim direktorom bluesa Peterom Kenyonom. Naravno, nisu razgovarali o uzgoju engleskih ruža, nego o transferu. Sljedeće godine, taj dogovor je ostvaren, na isteku prijelaznog roka 2006. U tih godinu dana, Cole se distancirao od momčadi, navijači ga nisu mogli "podnijeti", cijela sezona protekla je u mučnom ozračju.
U suprotnom smjeru stigao je William Gallas. Ni taj "razvod" nije prošao glatko. Francuz je zaprijedio, tvrdili su u Chelseaju, da će početi zabijati autogolove, ukoliko ga klub ne proda.
ANGEL DI MARIA (IZ REAL MADRIDA U MANCHESTER UNITED)
Angel Di Maria bio je ključni Realov igrač u osvajanju Lige prvaka i Kupa kralja. No, Argentinac je odlučio otići nakon što mu u kraljevskom klubu nisu željeli povećati godišnja primanja u skladu s njegovim željama. Prešao je u Manchester United za 75 milijuna eura, što je rekordni transfer u Premier ligi. S Realom se nije lijepo rastao, poslao je Marci otvoreno pismo u kojem je tvrdio kako je "želio ostati u Realu, ali ga netko u klubu nije htio". Madriđani su na svojoj internetskoj stranici objavili riječi predsjednika kluba Florentina Pereza: "Željeli smo Di Mariju željeli gotovo jednako kao i Cristiana Ronalda."
Ipak, igračev otac otkrio je kako je Angel na dan finala Svjetskog prvenstva protiv Njemačke dobio Realovo pismo u kojem se traži da ne igra tu utakmicu, kako bi se brže oporavio za klupske obveze. Igrač je to pismo "poderao", ali ipak nije zaigrao u finalu jer mu je to zabranio izbornik Alejandro Sabella. Ljubav Angela di Marije i Reala netragom je nestala.
LUIS FIGO (IZ BARCELONE U REAL MADRID)
Luis Figo bio je iznimno cijenjen na Camp Nou i jedan od najboljih igrača u momčadi u kojoj su tad igrali Pep Guardiola, Luis Enrique, Rivaldo i Patrick Kluivert. Ali, lukavi Florentino Perez je uoči predsjedničkih izbora u Realu stupio u kontakt s portugalskim reprezentativcem. Bio je to njegov dokaz moći da može okupiti "zvjezdani" Real. Figo je bio idealan za takav posao.
Potpisao je predugovor s Realom čiji bi potencijalni raskid koštao 30 milijuna eura. Nakon premišljanja, odlučio se ipak za Real i - ostatak je povijest. Barcelonini navijači su dotad obljubljenog Portugalca nazvali "izdajicom", "Judom", "smećem", "sponzorušom"... U njegovom prvom dolasku na Camp Nou, sada u dresu mrskog Reala, navijači su, između ostalom, pred Figa bacili svinjsku glavu i bocu viskija. I danas, Figo je nepoželjan u Barceloni koja mu nikad nije oprostila prijelaz u Real.
ZLATAN IBRAHIMOVIĆ (IZ BARCELONE U MILAN)
Ibrahimović je još jedan igrač koji nije rado viđen u Barceloni, iako je ta netrpeljivost puno manja nego u Figovom slučaju. Švedski napadač dočekan je s "fanfarama" na Camp Nou, ali ljubav nije dugo trajala. Tašti Ibrahimović osjećao se zapostavljenim, jer je u prvom planu u Barceloni bio Messi (i još je uvijek).
Na sve se nadodala Guardiolina vizija igre s "lažnom devetkom", dakle, bez pravog napadača. Jasno da se Ibrahimović tu nije najbolje snašao. Nakon jedne sezone, Ibra je napustio Camp Nou i otišao u Milan. U svojoj knjizi otkrio je kako mjesecima nije razgovarao s Guardiolom. Nazvao ga je "filozofom", a suigrače iz Barcelone "dječjim vrtićem".
JAVI MARTINEZ (IZ ATHLETIC BILBAA U BAYERN)
Javi Martinez je prije 24. rođendana osvojio svjetski i europski naslov sa Španjolskom, ali sa svojim tadašnjim klubom poražen je 2012. u finalu Europske lige i Kupa kralja. Umjesto da nastavi priču s Atheticom koji je rastao pod trenerom Marcelom Bielsom, Martinez se odlučio na odlazak.
Zvala ga je Barcelona, ali je izabrao Bayern. Bavarci su ga platili za njih rekordnih 40 milijuna eura. Nakon što je objavljenja prodaja, Martinez se morao ušuljati u klub preko sporednog ulaza kako bi pokupio svoje stvari. Čekali su ga bijesni navijači, osjećali su se izdano. Athletic sljedeće sezone nije ništa napravio, ali je Javi Martinez povukao pravi potez, osvojivši u sezoni 2012/2013 naslov europskog prvaka s Bayernom. Oni njemačkog prvaka se podrazumijevaju.
RONALDINHO (IZ FLAMENGA U ATLETICO MINEIRO)
Ronaldinhov povratak iz Europe u Brazil protekao je u mirnom tonu kako je igrač potpisao za Flamengo. Sve se zakompliciralo u drugoj sezoni. Ronaldihno je sve više izlazio, a na nogometnom terenu nije ni izbliza bio tako dobar kao na "plesnjacima" Rio de Janeira. Ronaldinho je tužio klub zbog neisplaćenih plaća, dobio raskid ugovora i preselio u Atletico Mineiro s kojim je osvojio Copa Libertadores. Flamengovi navijači sigurno nisu slavili Ronaldinhov uspjeh...
CARLOS TEVEZ (IZ CORINTHIANSA U WEST HAM)
Carlos Tevez također spada u red kontroverznih nogometaša. Ipak, i kao takav je sve uspio iznenaditi kad je napustio svoj matični klub Boca Juniors i preselio u brazilski Corinthians 2004. Tevez je potpisao petogodišnji ugovor, ali već 2006. odbio je trenirati i zatražio transfer. Investitori su u klubu podržavali ostanak nepopularnog trenera Daniela Passarele, a Tevez bio još ustrajniji u želji da ode iz kluba.
Za sobom je povukao "egzodus" igrača, a on prešao u West Ham. Nakon toga izabrao je Manchester United, a onda uspio šokirati i Fergusonovu momčad. Nakon Uniteda, prešao je u redove gradskog suparnika Manchester Cityja. Na plakatu se smiješilo Tevezovo lice i riječi "Dobrodošao u Manchester". Naravno, Argentinac je bio u plavom, Cityjevom dresu.
FERNANDO TORRES (IZ LIVERPOOLA U CHELSEA)
Fernando Torres igrački je odrastao u Atletico Madridu, no oduvijek se divio Liverpoolu. Dok je igrao u Madridu, na utakmici protiv Real Sociedada, na kapetanskoj vrpci pisalo mu je "You'll Never Walk Alone", riječi Liverpoolove himne, možda i najljepše navijačke pjesme na svijetu. Ljubavna priča bila je na vrhuncu kad je Torres za 28 milijuna eura prešao u Liverpool i u prvoj sezoni postigao čak 33 gola.
Ozljede su ga zaustavile, a nakon što je naslov svjetskog prvaka 2010. proslavio s Liverpoolovim šalom oko vrata, vratio se nesretan u klub. I dalje se mučio s formom, da bi na kraju otišao u Chelsea za čak 58 milijuna eura, što je do Di Marijinog potpisa za United bio najveći transfer u Premiershipu. Torres je uvjerio navijače Redsa da je Anfield njegov drugi dom, no bajka je imala tužan kraj nakon što igrač odlučio prijeći u Chelsea. Od tada Torres više nije isti igrač. Chelsea ga je sa samo 10 milijuna eura ovog ljeta pusio u Milan. Nitko za Torresom na Stamford Bridgeu nije pustio suzu.
CHRISTIAN VIERI (IZ INTERA U MILAN)
Christian Vieri igrao je za mnoge talijanske klubove, bio je prava ptica selica, prije nego što se skrasio u Interu i među crno-plavima pružio svoje najbolje igre. U šest sezona u Interu, snažni Vieri zabio je preko stotinu golova, ali uspio osvojiti samo jedan talijanski kup. Prije devet godina, prekinuo je ugovor s Interom i sve iznenadio promjenom milanske adrese. Nije mu to bio sretan potez, zabio je samo jedna gol u osam utakmica, a Milan je završio na trećem mjestu, iza Intera koji je te sezone osvojio naslov.
Prije toga, tugu zbog Vierijevog odlaska osjetili su i navijači Lazija koji je ostavio nakon samo godinu dana i prije 15 godina prešao u Inter. Navijači su palili dresove, a klub je ponudio vratiti novac onima koji su kupili Vierijev dres u ljeto 1999.
ROBERT PROSINEČKI (NA SUDU S DINAMOM)
Robert Prosinečki vratio se u Zagreb nakon više od 10 godina, 1997., i praktički je odmah vratio Ligu prvaka na Maksimir. Dinamo je u kvalifikacijama prošao Celtic, u Škotskoj je izgubio 1:0, a u Zagrebu je bilo 3:0. Dva od tri gola zabio je Prosinečki koji je igrao fantastično, a pušio je kutiju dnevno. Niti tri godine kasnije sportski direktor Velimir Zajec i Žuti su imali razgovor oko njegovog statusa, a ugovor je uskoro i raskinut. Dinamo je i dalje bolna točka Prosinečkog. 'Dinamo neviđenom lakoćom gazi legende', svojedobno je rekao.
I dobro je rekao, što će potvrditi i slučaj Nike Kranjčara iako on u Maksimiru nije dosegnuo takvu veličinu. Ipak, kao najmlađi kapetan Dinama u povijesti i sa samo 21 godinom, otišao je 2005. u redove najvećeg rivala - splitski Hajduk!
Sapunice su bile i oko transfera Luke Modrića u Real Madrid, odnosno Dejana Lovrena u Liverpool. Lovren se ugledao na Modrića koji je prije dvije godine odbio trenirati u Tottenhamu i imao je burne rasprave s gazdom Levyjem.
OSTALI
Emmanuel Adebayor pojurio je proslaviti gol "u lice" Arsenalovih navijača. Istih onih koji su ga voljeli prije nego što je prešao u Manchester City. Svoj odnos s topnicima dodatno je narušio prelaskom u Tottenham.
Wayne Rooney iznevjerio je navijače svoj matičnog Evertona. Nakon samo dvije godine u seniorskoj momčadi prešao je u Manchester United.
Nedavno, Jack Colback priznao je kako je svjestan da će ga " navijači mrziti do kraja života" jer je iz Sunderlanda prešao u Newcastle United. Pierre van Hooijdonk štrajkao je dok mu Nottingham Fores nije dozvolio odlazak 1998. godine. Dmitar Berbatov i Dwight Yorke nisu baš s "cvijećem" ispraćeni iz Tottenhama odnosno Aston Ville.
U Španjolskoj, Sergio Ramos je tek nedavno obnovio odnos s navijačima Seville nakon što je otišao u Real Madrid 2005. Prelazak u isti klub, Valencia nikad nije oprostila Predragu Mijatoviću. Luis Enrique otišao je iz Reala u Barcelonu, dok je Bernd Schuster krenuo u drugom smjeru. Obojica si izabrala, kao i Figo, najnepopularniji potez u španojlskom nogometu. Ni Mesut Özil se nije, poput Angela Di Marije, s kraljevskim klubom rastao u velikoj ljubavi.
U Italiji, Roma nikad nije treneru Fabiju Capellu oprostila prelazak u Juventus. Zanimljivo, to je napravio i kao igrač, i kao trener. Poljak Zbigniew Boniek je davne 1985, prešao iz Juvea u Romu, a Torinezi mu to nisu zaboraviti ni tri desetljeća poslije. Navijači su čak potpisivali peticiju da ga se izbaci iz klupske Kuće slavnih. Osamdesetih je veliku buru podignuo je Cruyffov prelazak iz Ajaxa u Feyenoord.
sport.ba @sport.ba
